Pročitajte kako je izgledao njegov put od Zvezde, preko Rusije i Italije do Banjaluke i Doboja.
Sloga Meridian je ove sezone po prvi put zaigrala u Premijer ligi BiH. Nakon 19 odigranih utakmica, Dobojlije zauzimaju deveto mjesto, sa četiri boda više od posljednjeplasiranog Igmana iz Konjica, dok im petoplasirano Sarajevo „bježi“ takođe četiri boda.
Najveće zasluge za dobre rezultate u ovoj polusezoni, pored fudbalera, idu Zoranu Ćurguzu šefu stručnog štaba ovog premijerligaša koji je od debitanta u elitnom tačmičenju bh. fudbala napravio ekipu od koje strepe i “ozbiljniji” timovi.
Velike zasluge idu i možda najvećem pojačanju dobojskog kluba u istoriji Milanu Milanoviću, koji je u svojoj karijeri nosio dresove velikih klubova, počevši od Crvene zvezde, preko ruskog Lokomotiva pa sve od Italije gdje je nastupao za Palermo, Vićenzu, Sienu, Askoli i Pizu. Nakon toga stigao je u Banjaluku, da bi poslije toga obukao dres Triglava i Radničkog iz Kragujevca.
Fudbalski put ga je na kraju doveo u Doboj, a upravo je Milanović za Mondo govorio o vremenu provedenom u Italiji, dobojskom klubu i Premijer ligi BiH, reprezentaciji Srbije, odnosu sa Spahićem…
“S obzirom da je Sloga prvi put u Premijer ligi BiH, mogu reći da su se dobro organizovali i da je za debitantsku godinu prva polusezona protekla dosta dobro. Zaista jedna pozitivna ocjena za stručni štab, rukovodsto, ljude u klubu i naravno igrače koji su dali svoj maksimum. Mislim da će u ovom prelaznom roku biti sigurno nekih promjena igrača, nadam se da će drugio dio sezone biti još bolji i da će se uzeti još više bodova kako bi se izborio opstanak koji je glavni cilj Sloge”, započeo je Milanović razgovor za Mondo portal.
Defanzivac dobojskog kluba je 2019. godine potpisao za banjalučki Željezničar gdje je sarađivao upravo sa Ćurguzom, a njihovo poznanstvo je bilo ključno za njegov dolazak u Doboj početkom ove sezone.
“Poznanstvo sa trenerom Zoranom Ćurguzom je bio glavni faktor za moj dolazak u Slogu. Poznajemo se od ranije, izuzetan stručnjak koji zaslužuje da jednog dana vodi neke da kažem ‘ozbiljnije’ ekipe u nekoj jačoj ligi. Svojim radom i znanjem dokazao je da to zaslužuje”, dodao je on.
Kada je u pitanju Premijer liga BiH Milanović se slaže sa većinom – prvenstvo je dosta izjednačeno dok su u ovoj polusezoni najveći problem bili tereni.
“Liga je dosta izjednačena, to se moglo vidjeti i po rezultatima ove godine. Klub koji se bori za opstanak je pobjeđivao klubove iz vrha tabele, nijanse su odlučivale. Najveći problem ove godine su bili tereni. Nadam se da će kvalitet lige, nakon završetka radova, još da se poboljša, da se ubrza fudbal i da će utakmice biti gledanije. Vjerujem da će i više mlađih igrača uspjeti da “ispliva” na površinu i da se oproba u nekim jačim ligama”.
Milanović se nakon odlaska iz Crvene zvezde zaputio u Moskvu, a u Lokomotivu je proveo tri godine. Tamo ga je dočekao nekadašnji kapiten reprezentacije BiH Emir Spahić s kojim on i dan danas ima odličan odnos.
“Spahić mi je kao stariji brat. Dočekao me kao mlađeg brata, za mene je to bilo izuzetno važno da jedan takav igrač, takva legenda da mi bude mentor. Puno mi je to značilo, pogotovo što je i on bio odbrambeni igrač i onda sam mogao do njega da učim. Zahvalan sam mu i dan danas se čujemo, ostali smo u dobrim odnosima i on je jedna ljudska gromada”, pohvalio je Milanović Spahića.
Nakon epizode u Rusiji uslijedio je vrhunac njegove karijere – potpis za Palermo i debi u Seriji A.
“Debitovati u Seriji A za mene je bilo jedno izuzetno veliko iskustvo. Prvu utakmicu sam igrao protiv Udinezea i velikog Di Natalea. Tako da sam vatreno krštenje imao protiv velike legende”, rekao je Milanović.
Zanimljivo da je Milanović bio na korak do potpisa za Juventus, ali su ga u tome spriječile vremenske nepogode koje su prizemljile avione na dva dana.
“Došlo je do nekih vremenskih nepogoda koje su spriječile odlazak na pregovore sa Juventusom. Ta dva dana u kojima nisam uspio otići na pregovore sam vidio kao neki znak i u dogovoru sa tadašnjim menadžerom sam odlučio da potpišem za Palermo. Oni su tada u tom periodu davali dosta šanse mladim igračima. Tada sam imao 20 godina i vidio sam jednu šansu da napredujem. Italija mi je bila želja od malih nogu, taj njihov stil fudbala, jezik, život sve mi se svidjelo. Želja mi se ispunila”, kaže Milanović.
Milanović nam je pričao i o utakmici koja je na njega ostavila najveći utisak te “borbi” sa štoperom “stare dame”.
“Sjećam se utakmice protiv Juventusa koju smo igrali na domaćem terenu. Na golu Bufon, pozadi stoje Bonući, Barzalji i Kjelini. Imali smo korner i ja sam otišao u napad. Navikao sam do tad da me čuvaju, ali sam uvijek imao nekog prostora da se provučem. Međutim, kad mi je Kjelini prišao i zalijepio se za mene, sa obje ruke me je stegao. Ostao sam ukopan i bukvalno se nisam pomjerio. To mi je baš ostalo u sjećanju i svima to prepričavam”, rekao je Milanović i dodao:
“Pored Kjelinija najveći utisak na mene je ostavio Pirlo. To je nevjerovatna igračina. Sjećam se par lopti gdje on gleda u stranu tamo negdje u desnog beka, a daje loptu preko naše zadnje linije na Kvaljarelu i Vučinića. Ostao sam zaprepašten tim potezom. Nije isto kada to gledamo na TV-u i uživo kada se desi”.
Kao juniorski reprezentativac Srbije osvojio je treće mjesto na Evropskom prvenstvu 2009. godine u Ukrajini. U karijeri je dijelio svlačionicu sa mnogim srpskim fudbalerima, kao što su Nemanja Matić, Dušan Tadić, Adem Ljajić.
“Bilo je tada talentovanih fudbalera koji su taj svoj talenat uspjeli da, svojim radom i trudom, pokažu i dokažu. Svi su napravili ozbiljne karijere. Vidjelo se i tad da posjeduju ogroman potencijal i bili su zaista dominantni u toj generaciji. Počev od Ljajića, Aleksića, Matića i Tadića stvarno igrači za primjer. Prije svega kao osobe su dobri, a onda naravno i kao igrači. Tu nemam šta puno da komentarišem, svi znamo ko su oni šta su i bilo je izuzetna čast dijeliti svlačionicu s njima i igrati u istom timu na prvenstvima i kvalifikacijama. Srećan sam zbog toga“, dodao je Milanović.
Štoper dobojske Sloge zadovoljan je svojom karijerom, ali je svjestan da je moglo bolje, a i gore.
“Ja sam imao svoj neki put preko Rusije i Italije. Sigurno da je moglo bolje, ali uvijek kažem da je moglo i gore. Ja sam zadovoljan sa onim što sam postigao. Radim i dalje na sebi, a vidjećemo u budućnosti gdje će me put odvesti. Još se osjećam dobro, osjećam da mogu još puno da dam. Potrudiću se da pomognem prvo Slogi pa onda gdje budem bio. Posvećen sam svaku utakmicu i gledam da dam 100 odsto sebe i pokušavam da mlađim igračima, koji sa mnom igraju, da prenesem to iskustvo i da im bude lakše”.
Milanović je na kraju govorio o minulom Svjetskom prvenstvu i partijama „orlova“ koji su morali kući nakon grupne faze.
“Imali su kvalitet da prođu grupu. Igrači su mjesec prije početka Mundijala dominirali u svojim klubovima. Počev od Mitrovića ili Sergeja koji je najbolji asistent Serije A. Međutim, na prvenstvo su djelovali kao da su fizički nespremni. Doživjeli su neki pad u formi iako je ovo prvenstvo odigrano u polusezoni gdje igrači nisu toliko umorni. Vidjelo se i protiv Brazila i Švajcarske da bukvalno kaskaju za igračima i da to nije ta fizička sprema. Ja ne mogu da znam šta se tu dešavalo u tim petnaestak dana mini priprema koje su imali. Ne mogu znati da li je tu bilo previše opuštanja, ali mislim da je ta fizička sprema bila presudna. Kvalitet nije izostao to se vidjelo, kao što se vidjelo i da žele da igraju, međutim u trkačkom smislu su bili u deficitu”, zaključio je Milanović razgovor za Mondo.