Opet je to bila teška utakmica, opet je Željo igrao u potpuno istoj formaciji kao i sve protekle (ne)uspješne godine, opet su poveli, ali svojom greškom dopustili protivniku da izjednači pa je malo falilo da Mostarci potpuno preokrenu, no ovoga puta su, uz malo “razumijevanje” sudije postigli drugi gol i osvojili tri boda.
Dakle, ispada da je sve isto i nije čudo kako nema iskoraka, poboljšanja u igri, neke novine koja se od najnovijeg trenera Nerina Bašića očekivalo. I dalje se “tupi” sa formacijom 4-2-3-1 u kojoj su bekovi neupotrebljivi naprijed, a spori nazad, stoperi vode igru a ne mogu odigrati pas na 20 metara, Štilić koji uredno pravi kontre koje se obično plaćaju primljenim golom, vezna linija koja se polomi zatvarajući nazad, a opet gurajući naprijed uz stalne male “nervne slomove” kako koji igrač dobije loptu, Santos i Amoah po bokovima koji i “probiju” po nekoliko puta, a onda obično zapucaju stopostotnu šansu, te špic koji je potpuno odsječen.
Pa kako su onda uspjeli pobijediti?
Recept je – promijenili su klupu za rezevne igrače na stadionu Grbavica!
Naime, protiv Veleža domaćini su iz svlačionice otišli desno, prema jugu, a ne lijevo ka sjeveru, gdje su desetljećima sjedili rezervni igrači i stučni štab Željezničara. I, eto, dalo je rezultata!
Možda bi u skladu sa ovakvim i sličnim “promjenama” uskoro trebali angažovati i kakvog vidovnjaka, vračaru, Aziru koja gleda u kašike, kad već nama psihologa ili stručnog štaba koji je u stanju razgovarati sa igračima ali tako da ih ovi shvate, primjene dogovoreno i počnu pružati igre koje objektivno mogu. Nestvarno je kako jedna vrlo iskusna ekipa u svim linijama djeluje početnički.
A dok se to ne desi, očekivati je razne ovakve i slične metode “savremenog vođenja jedne fudbalske ekipe” kojima ispadaju klovnovi ne samo oni koji se sami tako nazivaju, već i sami igrači, uprava, navijači…