Navijače Veleža možda se može i shvatiti, Zrinjski im je ljuti, gradski rival, ali tadašnje ispadanje bh. prvaka od Dudelangea zahtijevalo je sve samo ne da se s istim šprda. Više je tragično, nego što tjera na podsmijeh. Prvo, jer nismo bili u stanju proći ni prepreku koja je apsolutno svima do tada bila poput plitkog potoka, a druga jer sa ove vremenske distance zapravo govori gdje smo danas kada pričamo bh. klupskom nogometu, i koliko se nismo ni pedlja pomjerili dok isti taj Luksemburg i pomenuti Dudelange iza sebe imaju učešče u grupnoj fazi Evropske lige. Pa čak su i sinoć prošli Tiranu da bi izbjegli novi okršaj sa Zrinjskim, i otišli tamo gdje Mostarci još uvijek neće.
Mostarski Zrinjski prošle je sezone oborio sve moguće rekorde, niko nikada uvjerljivije nije osvojio Premijer ligu – ali to nakon susreta sa moldavskim Šerifom, zapravo dvomeča u sklopu prvog pretkola Lige prvaka, ne govori mnogo o Zrinjskom i njegovom kvalitetu, koliko o tome da je prošla sezona bila vjerovatno najslabija otkako se igra zajedničko takmičenje. To je još tragičnije.
Činjenica da smo bliže bili prolasku u grupnu fazu ičega 2007. (danas djeca rođena tada čekaju da krenu u srednju školu) toliko je porazna i skandalozna, da bi u svakoj normalnoj zemlji već danas relevantni organi što o fudbalu se brinu sazvali vanrednu sjednicu da vide šta i kako dalje jer je ovo neizdrživo i sramotno.
Degutantan je poraz Zrinjskog tada bio od Dudelangea (kao što su i eliminacije Sarajeva od Zete ili Kukesija, Željezničara od Metalurga i slično, ne kudimo mi ovdje Zrinjski i nije to tema današnje „emisije“), ali po mnogo čemu je jučerašnji, iako od mnogo renomiranijeg Sheriffa, sramotniji i bolniji.
Zašto? Zato što niko nikada nije imao bolju priliku da prođe dalje jer je moldavski prvak promijenio bukvalno svih 11 igrača. Nešto kao kada je Jedinstvo igralo Intertoto kup pa sakupljalo po BiH gdje je god ko valjao od igrača.
Svih 11 novih igrača i novi trener i takvoj ekipi ne možeš zabiti gol, koliko god da si ih primio? A motiv nikad privlačniji: Prođeš jedno pretkolo Lige prvaka i eto te najmanje u trećem pretkolu Evropske lige. Ako i tamo ispadneš, slijeduje te play-off Konferencijske lige. Pa možeš valjda ako si toliko nemilosrdan i neprikosnoven u Premijer ligi dohvatiti grupnu fazu ovog takmičenja. Kad ćeš, ako ne sad…
Ovako ostat će zabilježeno da je jedino Željezničar uspio iskoristiti priliku kad mu se ukazala da igra sa Sheriffom, jer koliko god oni igrali grupne faze i naduravali se s Real Madridom, uvijek su ljeti neuigraniji nego na jesen.
O onome šta se dešavalo sinoć na terenu nećemo mnogo vaziti, ali ako je išta vidljivo golom oku je da spori igrači mogu igrati jedino kod nas. Vidiš da je Sheriff neuigran, ali vidiš isto da su svi brži od bh. šampiona…
Da zaključimo: Iz godine u godinu, makar prvak imao 150 bodova više od drugoplasiranog, mi kao liga nazadujemo, i ako bi išta trebalo predstavljati alarm za promjenu paradigme, za neko sistemsko rješenje na nivou Saveza, da se napravi plan i donese odluka koja će iz temelja početi da mijenja stvari, pa makar za pet-deset godina, onda je to sinoćnja eliminacija Zrinjskog iz Lige prvaka. Ničim izazvana.