Uspjeh je sam po sebi što su imali priliku da se bore za grupnu fazu, premda sistem takmičenja danas nudi mnogo veće mogućnosti nego što je to ranije bio slučaj, kada su play-off, još prije 20 godina igrali Sarajevo i Željezničar.
Tužno je što mi otad do danas nismo nikakav napredak ostvarili, pa biti prvak u 2022., igrati play-off i ne proći u grupnu fazu Konferencijske lige svojevrstan je neuspjeh, htjeli mi to priznati ili ne. Sam podatak da smo među nekoliko državica kojima to još nije uspjelo ne ostavlja razlog da likujemo, koliko god neko bio navijački obojen.
Zrinjski prije svega predstavlja BiH i svakom tom navijaču bilo bi u interesu da su prošli dalje i osnažili naš ionako krhki koeficijent. Onda bi i tom Željezničaru, Veležu i bilo kome, sljedeće godine bilo lakše.
Ipak, usko razmišljamo i još uvijek nam je draži tuđi neuspjeh, nego vlastiti uspjeh, mada, a odmah netom nakon utakmice protiv Slovana, navijači Željezničara imali su spremno “opravdanje” zbog čega likuju nad eliminacijom Mostaraca.
Može se to svrstati pod karmu, kao što se svrstala eliminacija Borca od tima s Farskih Ostrva, da kad nešto dobiješ na nepošten način, osvetit će ti se kad tad.
Zrinjski je u sezoni 2017. osvojio titulu tako što mu je dodijeljen penal u posljednjem kolu u Bijeljini kakav se ne svira u Džibutiju i sličnim ligama afričke provenijencije.
Naravoučenije: svaka nepravda, lakrdija, krađa, kad-tad dođe na naplatu u vidu nesreće i nečega što će te mnogo više utući nego što ti je dobitak prethodno bio.
Druga stvar, zbog čega se ne može ustvrditi kako je Zrinjski imao fantastično ljeto u Evropi jeste činjenica da su u prvom pretkolu prosto trebali proći ekipu s bukvalno 11 novih igrača (Sheriff), čime bi još bliže bili Konferencijskoj ligi, a onda i onakav Slovan, koji realno i objektivno nije ekipa u rangu Tuzla Cityja.