Ova formulacija međutim danas ništa ne znači jer je klub u prethodnoj sezoni ispao iz Premijer lige, koja je svakako na najnižim granama otkako se igra rukomet u BiH.
Zašto je to tako i šta vidi kao mogućnost da se bazni sport u BiH, pa i Bosna kao klub, vrate na staze stare slave pitali smo vjerovatno jednog od najvećih rukometnih entuzijasta u Sarajevu, čovjeka koji je radio sve i svašta da bi spasio RK Bosnu od definitivnog propadanja, Zuhdiju Korkarića.
– Pod broj jedan, danas u našem prvenstvu ne odlučuje kvalitet igrača i ekipa, već se unaprijed zna ko će na kojem mjestu biti. Mi smo dotakli dno već davno, a što se Bosne tiče nastavit ćemo raditi u okvirima svojih kapaciteta i mogućnosti. Pokušat ćemo zadržati nekoliko iskusnijih igrača koji bi bili oslonac mladima i da se što prije vratimo u Premijer ligu – priča Korkarić za Bosnainfo.
On napominje kako ne postoje ni naznake da bi neko sistemski mogao podržati klub.
– Generalno, u Sarajevu malo koga zanima rukomet, a zapravo na primjeru rukometa pokazalo se šta se sve može kada se posla prihvate ozbiljni menadžeri, ljudi ostvareni u poslovnom smislu. Osim podrške Kantona mi nemamo nikakvu drugu podršku. Ovo što klubovi dobiju novca od kantonalnog Ministartsva kulture i sporta je neka osnova, dovoljno samo da se preživi. Ja uopće ne krivim ministartstvo, jednostavno sistem je nakrivo postavljen i sve to je plod tog sistema. Dok se ne donese zakon o sportu i promijeni sistem mislim da će klubovi zavisiti od lokalnih entuzijasta i biti osuđeni na crkavicu. Sve to onda postavlja pitanje šta je smisao sporta i šta će nam on uopće. A, da nam treba – treba nam, kao što treba svakom normalnom, civiliziranom društvu – smatra Korkarić.
Evo šta smatra najvećim problemom.
– Da se razumijemo, privatnici nemaju želju, a ni finansijsku isplativost da podržavaju sportske kolektive. Nisu ljudi plaćali reklamu kada je Bosna bila u Ligi prvaka, a kamoli da sada daju novac da bi njihovu reklamu vidjelo stotinjak ljudi. Tako je u svim klubovima. Onda imamo u Sarajevu problem druge vrste – iz 1.001 razloga djeca ne žele da se bave rukometom. Prvo što vide ovaj sport kao grub, drugo možda i zbog toga što nemaju nekoga na koga bi se ugledali i treće, mada ne i najmanje bitno već upravo suprotno, najbitnije, je to što roditelji ako već žele da im se dijeti bavi sportom od djeteta najčešće očekuju da ono bude novi Edin Džeko i da zaradi milione. To u rukometu nije moguće. Ako gledamo po tradiciji rukomet je u BiH bio treći sport, ljudi stvarno ovdje vole i cijene naš sport, ali ne znam da li je sada to slučaj. U Sarajevu nije sigurno i Sarajevo će uvijek biti u podređenom položaju u odnosu na Ljubuški, recimo, gdje je čitav društveni život organiziran u dvorani i oko dvorane. Pa onda svake godine neko dijete ode da igra za Hrvatsku, to ostali vide i imaju motiv da i oni uspiju. Sada je slučaj da djeca u kadetima već odlaze da igraju za Hrvatsku i po meni u tome nema ništa sporno jer kod nas ne postoje selekcije gdje bi ta djeca od malih nogu igrala za BiH – priča Korkarić.
On ima prijedlog kako bi se mogla donekle popraviti situacija. Mnoga djeca u posljednje vrijeme se bave plivanjem, vaterpolom, aerobikom… sadržajima koji postoje u olimpijskom bazenu na Otoci, ali znate zašto? Zato što se krenulo sa trećim časom tjelesnog odgoja na nivou Kantona Sarajevo. Zašto se ne bi donijela takva slična odluka i kada je rukomet u pitanju s obzirom da je bazni sport. Da se dozvoli rukometnim trenerima da u saradnji s profesorima tjelesnog odgoja naprave testiranja, pa da se oformi liga osnovnih škola na nivou općina ili kantona, da se naprave takmičenja po školama? Jedino na taj način može doći do omasovljenja – riječi su Korkarića.
To je ono što se tiče Sarajeva, a kada je generalno rukomet u BiH u pitanju, Korkarić se nada da će nova garnitura ljudi u Upravnom odboru i predsjedništvu RSBiH donijetio bolje sutra.
– Imali smo sedam godina, ako ne nazatka, onda barem zastoja, sve zbog famoznog ID broja. Ne znam samo kako je neko uopće mogao razmišljati o novom broju i da se ljudima kojima se dužno dugovi ne vrate. To je nonsens zbog kojeg je čitav rukomet u BiH patio. Novi ljudi, a prije svega mislim tu na Kenana Magodu koji se kao menadžer afirmirao upravo zlatnom periodu RK Bosna, odlučni su da naprave bum u bh. rukometu i prihvate se svega onoga što su prethodnici uporno odbijali. Duboko vjerujem da će svi ovi novizabrani ljudi dati sve od sebe da poprave stvari, da će raditi časno i pošteno, a posao znaju. Mislim da je njihov izbor božje davanje, to nije ulazak u zadnji vagon, nego na ono za šta se zakači vagon – kaže Korkarić i naslućuje kakve se promjene mogu očekivati.
– Prvi korak je, pretpostavljam, povratak u Ćemalušu broj 6. Potrebno je formirati kancelariju, postaviti na mjesto generalnog sekretara nekoga iz rukometa koji zna kako funkcioniraju stvari mimo parketa, koji poznaje i sport i igrače i trenere i sudije i računovodstvo i kako se organiziraju utakmice… Vjerujem da će se tražiti i promjene u sudijskoj organizaciji, da se prvenstva neće rješavati prije nego što i počnu. Sve su to neke stvari zbog kojih i oni najzagriženiji entuzijasti dižu ruke od rukometa. Potrebno je vratiti povjerenje i osjećaj pravednosti u naš sport i kutarisati se vječite improvizacije. Ja se stvarno divim ljudima koji su se bavili reprezentacijom posljednjih sedam godina, jer imam iskustva kao pomoćnik selektora Dagana Markovića pa znam kako je raditi taj posao. Mislim tu na selektore Šumana i Obrvana. U uslovima u kojima su oni radili, gdje je sve bilo na ho-ruk, svaki odlazak na neko veliko takmičenje je trostruki uspjeh.