Kada su u pitanju ulaganja u sport, onda dolazimo do zaključka du su ona u BiH enormno mala, gotovo mizerna.
Bh sportisti igraju na lošim stadionima, sportskim terenima i dvoranama. Mladi, talentovani, odlaze iz države, čak i uzimaju državljanstva drugih zemalja kako bi ostavrili svoje talente i želje.
Ulaganje u sport trebao bi biti jedan od najvećih imperativa jedne zemlje.Potencijali koji bi proizišli, nam nameću obavezu da u radu s djecom obraćamo pažnju na veliki broj detalja, ali da stalno razvijamo sistem u kome djeca sazrijevaju u vrhunske sportiste.
Stručan i planski rad
Upravo suprotnost ovakvom stanju sporta u našoj zemlji je Škola rukometa “Sestre“ iz Sarajeva na čelu s trenericama Almom Simunović i Belmom Salić.
Koja je konstantno u funkciji stvaranja boljih uslova za rad, što je osnova za stvaranje kvalitetnog sistema, koji će da okupi veliki broj mališana, a možda i neki od njih postanu vrhunskih sportaši.
Škola rukometa “Sestre” osnovana je u augustu ove godine i prilagođena je djevojčicama uzrasta od 10 do 16 godina i jedan je od nekolicine škola rukometa u BiH.
Kako kažu želja im je da naše najmlađe rukometašice uvedu u čari ovog lijepog sporta, da stvore kod djece ovisnost o sportu, zdravom načinu života, pravim temeljnim vrijednostima drugarstva, sportskog viteštva, lijepog ponašanja i funkcionisanja u grupi.
Tim povodom ekipa Bosnainfo portala posjetila je Školu rukometa “Sestre” iz Sarajeva, gdje smo razgovarali sa trenericom Belmom Salić i mladim rukometašicama.
Trenerica Belma Salić je nekadašnja igračica RK Olimpik i RK Ilidža, kao i Alma Simunović, koja je pored RK Ilidža igrala još za RK Željezničar.
“Kontinuiran, stručan i planski rad je osnova na kojoj počiva naša škola rukometa. Ono što ističemo kao našu prednost jeste činjenica da je klub krenuo od nule i što nismo opterećeni sportskim uspjehom a kao svoj cilj postavljamo navedene vrijednosti i zadatke. Meni kao treneru izgledamo kao prazan list papira na kojem stvaramo najljepša djela. Njihova želja i napredak je naša najveća inspiracija, a napredak je evidentan čak i u ovako kratkom vremenskom periodu, kazala je Salić.
Trenerice Belma i Alma kažu da je prvenstveno cilj da se djeca druže i pravilno razvijaju kroz sport.
“Uživanje je posmatrati ih kako savladavaju sve prepreke koje su im se na početku činile komplikovane i preteške i kako se raduju svakom novom treningu. Harmonična i drugarska atmosfera je također ono na što smo ponosni, nema boljih ili lošijih, sva djeca su ista i svakom djetetu se pristupa jednako. Rukomet kao sport pogoduje pravilnom fizičkom razvoju i razvoju funkcionalnih motoričkih sposobnosti kod djece. Istinski se radujemo svim našim novim članovima i pozivamo sve djevojčice uzrasta od 10 do 16 godina da se pridruže našoj maloj porodici“, kazala je Salić.
Razgovor sa mladim rukometašicama
Pitali smo trenericu Belmu Salić koliko imaju članova i šta je plan u budućnosti.
“Škola rukometa “Sestre” osnovana je u augustu ove godine. Na početku odziv i nije bio veliki za razliku od fudbala ili nekih drugih popularnijih sportova, ali moramo biti zadovoljni jer smo u jednom kratkom vremenskom periodu skupili dvanaest djevojčica. Ovo je za većinu djevojčica bio prvi susret sa rukometom, ali ovi redovni dolasci na trening mi govore da im se svidjelo. Konstantno radimo na tome i ovo vidim kao još jedan vid promocije da proširimo našu školu i da steknemo što više članova. Cilj je da u skorijoj budućnosti možemo imati ekipu sa kojom možemo ići na utakmice, turnire, kazala je Salić.
Nakon početnih vježbi zagrijavanja prije početka treninga razgovarali smo sa mladim rukometašicama i pitali smo neke od njih zašto su se odlučile da treniraju ovaj sport.
“Prije rukometa sam trenirala fudbal, košarku i karate. Mene je drugarica nagovorila da dođem na trening i probam. Inače nikada nisam čula za ovaj sport. Sada mi se jako dopada, a najviše volim kada igramo između sebe“, kazala je Sedžida kroz smjeh.
Pitali smo našu drugu sagovornicu da se predstavi i da nam kaže šta je to što se najviše njoj dopada u školi rukometa i zašto se odlučila na ovaj sport.
“Zovem se Iman Ćebo imam deset godina. Odlučila sam se na rukomet iz razloga, što je moja mama nekada trenirala i igrala ovaj sport. Najviše mi se dopada druženje i igranje s drugarima, kazala je Ćebo.
Naša treća sagovornica nije krila svoje oduševljenje pred sami trening.
“Meni se odmah svidjela ideja da treniram rukomet. Neki su mi predlagali fudbal, ali mi se to nije dopalo. Najviše volim da vodim loptu i šutiram prema golu“, kazala je Lamija.
Na kraju našeg razgovora trenerica Belma je imala poruku za sve djevojčice koje žele da dođu i probaju rukomet.
“Istinski se radujemo svim našim novim članovima i pozivamo sve djevojčice uzrasta od 10 do 16 godina da se pridruže našoj maloj porodici. Treninzi se održavaju svakog petka u Kulturno sportskom centru Kralj Fahd od 19:00. Možete nas pratiti i putem Facebook stranice Ženska Škola Rukometa “Sisters”. Svi su dobro došli, kazala je Salić.