Da se ne vraćamo previše unazad u takmičenje, jer ko je pratio zna, spomenimo samo da su posljednje dvije prepreke finalista Svjetskog prvenstva bili Portugalci odnosno Francuzi.
I dok su se Hrvati na putu do finala borili žestoko s Francuzima i na kraju slavili sa 31:28, „leteći“ Danci su pregazili Portugal kao da se radi o utakmici grupne faze, a ne polufinalu. Bilo je nevjerovatnih 40:27 za “crvene” koji su tako potvrdili ulogu favorita u finalu gdje im i sportske kladionice daju ulogu velikog favorita, u prosjeku sa odnosom 80-20 na strani Danaca, s čime se hrvatski mediji, ako je suditi po njihovim reakcijama, nisu pomirili i ostali su zatečeni ulogom autsajdera koja im je dodijeljena.
Bilo kako bilo, Danci su favoriti u današnjem susretu protiv podmlađene selekcije Hrvatske koja se svakako vratila na veliku scenu svjetskog rukometa.
O finalu rukometnog SP-a za Bosnainfo govorio je legenda bh i Jugoslavenskog rukometa Jasmin Mrkonja, bivši selektor BiH i čovjek koji je svojevremeno i sam osjetio čari finala ali i njegovog osvajanja sa Jugoslavijom na SP-u u Švicarskoj.
Zabili su 40 golova u polufinalu!
U kratkom pogledu u retrovizor podsjestit ćemo da je Mrkonja, prije zlata u Švicarskoj, bio dio strašne generacije Metaloplastike s kojom je harao Jugom, ali i Evropom (prvaci 1985. i 1986).
Ovaj nekad sjajni rukometaš, kao i većina, veće šanse daje Dancima, a na početku razgovora ističe kako ga Danska podsjeća na jedan njemu jako drag tim s koji je nekad gazio svijetom.
– Ovako u raji kad sjedimo, tu su oko mene ljudi koji se također razumiju u rukomet, a ja im volim reći da me Danci podsjećaju na nas iz 1986.. Igraju kao mi kad smo bili u Metaloplastici odnosno Jugoslaviji tih 80-tih godina. Sve to izgleda vrlo jednostavno i ne može da pronađeš neku slabu tačku u ekipi, sve je podjednako i samo je bitno gdje će akcija završiti. Jedna su kompaktna ekipa, uvjerena u svoje kvalitete, motivisani su, smatra naš sagovornik, te se osvrnuo na susret Danaca u polufinalu.
– Evo pogledajte Portugal, bili su jedno od prijatnijih iznenađenja na turniru a onda im se desi Danska. Pobijedili su ih 13 razlike, zabili su im 40 golova! To je impresivno, jer ipak pričamo o polufinalu!, dodao je.
Jedna utakmica podigla je dosta prašine i zategnutosti na relaciji Hrvatska – Slovenija gdje su se poslije poraza Slovenci žalili na sudije i optužili sve redom da je Hrvatska imala dodatnu pomoć na terenu.
– I moji prijateji koji se razumiju u rukomet, iz Hrvatske, kažu da su neke sudijske odluke naštetile selekciji Slovenije. Međutim, mora se znati da je na ovakvim takmičenjima javna tajna da će domaćin uvijek dobiti mali vjetar u leđa. Ne možemo tu ništa. Spomenuo bih i meč Mađarske i Hrvatske gdje su ovog puta Hrvati bili ti koji su blago oštećeni sudijskim odlukama.
U finalu, smatra Jasmin, također igra jedno od iznenađenja kada se sagledaju sve okolnosti.
– U finalnom okršaju imamo duel jedne rukometne sile i jednog balkanskog iznenađenja. Daleko od toga da su u Hrvatskoj kompaktni i iskusni kao Danci, ali talenat i motiv jedne ovakve generacije su neosporni. Imaju kao i uvijek veliki nacionalni naboj. Bore se mnogo. Ipak, kada bih bio kladioničar, pare bi uložio na Dansku. Mada smatram da nije baš tolika razlika. Možda 60 – 40 za Francusku. Hrvatskoj je ovo veliki povratak na ozbiljnu scenu, kaže Mrkonja koji je inače osnivač HTC škole rukometa.
Navijači su važni u rukometu
Ovaj iskusni rukometni stručnjak prokomentarisao je jednu važnu činjenicu – da Hrvatska ovog puta u finalu neće imati tako gromoglasnu podršku kao u nekim ranijim mečevima.
– Rukomet je sport gdje publika odnosno navijači i navijanje mogu biti ogroman vjetar u leđa što nije slučaj na primjer u košarci. U rukometu imate i dosta duela i žestok je sport gdje je mnogo dinamike i kontakta pa talas podrške s tribina daje dodatnu snagu da izdržite i date sve od sebe. E sad, ima tu jedna stvar koja mi se lično ne sviđa i pomalo je iritantna, a to je da npr. u Hrvatskoj imate slučaj da poslije bukvalno svakog gola ili čak odbrane hrvatski igrači toliko vrište i prave neke grimase s licem, kao da se radi i golu odluke. A padne ih preko 60 na mečevima. Mislim da se tu malo pretjeruje, više volim kada se završi pobjedom pa ekipa fino sjedne, proslavi… Ali OK, to je valjda taj neki nacionalni naboj, nešto novo što moderni rukomet nosi.
– Sigurno da navijači puno znače Hrvatskoj, mislim da bi ih bilo i da je meč finalni u Njemačkoj jer tamo ima dosta Hrvata koji žive. Lično znam da su neki rezervisali iz Hrvatske i čarter letove. Šteta što mi tako nešto nemamo, taj nacionalni naboj u cijeloj BiH. Ali, mi smo ipak nacionalno podijeljenja država i sve nam je u raskolu pa i to, kaže Mrkonja.
Za kraj, kaže kako bi se rukometni timovi na Balkanu mogli ugledati na konstantan uspjeh hrvatske selekcije.
– To je sport i on zaista sve povezuje. Mislim da su hrvatski rukometaši dokazali da se i na ovim prostorima može stvoriti nešto veliko. Inače, rukomet je sport 2 u Hrvatskoj. I prije je bio, a tek sada nakon uspjeha Hrvatske na SP-u, zaključio je Jasmin Mrkonja za Bosnainfo.