Ipak, većinom su tamo ljudi rekreativci, malo ko ih se profesionalno bavi body buildingom ili bilo kojom drugom vrstom „teške atletike“. Ni za Eldina Bećarevića živopisnog Sarajliju ne možemo reći da živi od bavljenja body buildingom, ali da je posvećeniji njemu više od 99 posto ljudi u BiH – to je prosta činjenica i njoj u prilog idu Eldinovi rezultati na svjetskim takmičenjima.
Tokom juna Bećarević je prvo postao svjetski amaterski prvak u body buildingu u kategoriji do 80 kilograma (Pavle Škrba je postao prvak svijeta, do 70 kg), a onda samo dvije sedmice nakon toga nastavio je žetvu medalja na Balkanskom kupu, osvojio sve što je mogao. Ništa od ovoga ne bi bilo toliko senzacionalno u njegovom slučaju, jer je godinama među najboljim takmičarima iz regiona, da ovoga puta pripreme nije dobrano skratio pa to ovome podvigu daje novu dimenziju.
– Kad god radimo nešto drugačije i ulazimo u neistraženi teritorij imamo dobru priliku da nešto novo naučimo. Imao sam jako kratke pripreme, sedam sedmica za Svjetsko prvenstvo u IFBB federaciji gdje sam uzeo zlato u kategoriji do 80 kilograma, plus dvije sedmice za Balkanski Kup (zlato u Classic Physique, zlato u BB do 80 kg i apsulona titula). S obzirom na kratko vrijeme pripreme su zahtijevale drugačiji pristup. S obzirom da sam savladao novije principe treniranja, uveo inovacije u ishranu i nekonvencionalne metode cikliranja farmakologije, sve je išlo jako brzo i lakše nego ikada. Skoro da nisam ni osjetio pripreme, psihički sam bio sređen. U periodu od devet sedmica sam imao samo dva loša dana, a poznato je da ljudi budu disfunkcionalni tokom pripremama. Također meni je ovoga puta tajming odgovarao jer ne volim duge pripreme, neko voli ali meni postane dosadno kada se oduže. A onda i ljudi kada se duže pripremaju postanu izmučeni – priča Bećarević za Bosnainfo i nastavlja:
– Sada sam pripremio tri puta brže nego inače. Ušao sam u pripreme u dobroj formi, nakon četiri godine u body buildngu dobio sam vise mišićne mase koja sama od sebe traži više energije. Također za ovo vrijeme koliko se bavim ovime savladao sam nove načine ishrane i suplementacije, tako da mi se i način takmičarske ishrane ovaj put promijenio…
On priznaje da mu je najviše u procesu saznavanja pomoglo to što voli da eksperimentiše, istražuje.
– U body buildingu postoje neka opća mjesta, osnove koje svako ko se želi baviti ovim sportom treba da savlada. Međutim, dosta je stvari koje svako pojedinačno treba na sebi da isprovjerava, šta mu odgovara, a šta ne. I sa medikamentima i sa treninzima. Tokom ovih godina sam na sebi sam eksperimentirao i učio druge, najviše o baznim stvarima, ono što je općepoznato, fundamentalno.
Mnogi ljudi smatraju da je body building obično dizanje tegova i da će sati provedeni u teretani biti dovoljni da se ima isklesano tijelo.
– Mnogo je stvari bitno da bi se dobio konačan rezultat, od tajminga ishrane, načina, zatim tajminga treninga, adekvatne suplementacije… Moj uspjeh na posljednja dva veoma značajna takmičenja nisu plod onoga što se desi taj dan, jer ovaj sport je mnogo kompleksniji. Bavio sam se olimpijskim dizanjem i čovjek provede mnogo vremena pripremajući se za neko takmičenje, ali mu rezultat zavisi od tog dana, da li je rapoložen ili nije. Može da podbaci naprijemjer na takmičenju a da narednih pet dana podigne težinu koju taj dan nije mogao. Ovdje se na takmičenju ocjenjuje izgled koji zavisi od toga šta ste radili prethodna dva, tri, pet mjeseci. Mene otkako sam krenuo u body building, a prethodno sam se dakle bavio i olimpijskiom dizanjem tegova i powerliftingom, trenira Peđa Milošević, vjerovatno ponajbolji trener na Balkanu, ali moram da priznam da sam tokom posljednjih priprema i ja njemu predlagao šta i kako da radimo i mogu reći da je to bio proces u kojem smo učili i ja i on – priča Bećarević.
On kaže da je sam sebe iznenadio što je uopće odlučio da izađe na ova dva takmičenja, jer bi se obično pripremao za takmičenja koja se održavaju na jesen.
– Bio sam u ramazanu, nije mi ni na kraj pameti bilo da se upustim u projekat Svjetskog prvenstva i Balkanskog kupa, a onda su mi moji prijatelji iz Mostara koji se također takmiče predložili da pokušam. Ekstra mi je prilika bila jer se Svjetsko prvenstvo ove godine održavalo u Koperu, jer je blizu. Inače, uvijek je to takmičenje negdje nama nepristupačno i daleko. Izazov je bio brutalan, lud, neuobičajen, malo ko bi se uopće odlučio da ide u sve to. Dakle, pozvali su me u reprezentaciju a da ja uopće nisam imao u planu da se takmičim u ovome periodu godine, zbog toga mislim da je trebalo puno hrabrosti za takvu jednu odluku.
Recept za izvajanu figuru koji je primijenio na sebi kaže da nije baš primjenjiv na svakoga. Objasnio je zapravo šta odvaja dobre trenere od loših.
– Moje znanje s posljednjih priprema svakako bi moglo koristiti i nekome drugom, ali nije to baš tako jednostavno. Svaki čovjek je individua sama za sebe i nikome nije tijelo isto u svakom trenutku. Ja imam more recepata i svojih i tuđih. To je kao kad kuhaš neko jelo, imaš ti neki recept i bitno ti je da to bude ukusno, ali ne mora to biti baš slijepo da se pridržavaš recepta. To je jedna igra s treninzima i ishranom, kombinatorika, da li treba više raditi cardio ili manje, više ili manje hidrata, masti… Koje mišićne partije razvijati, pa segment farmakologije, kad u koje vrijeme šta koristiti… Body building je jako kompleksan sport, usudio bih se reći nauka za sebe koja zahtijeva mnogo znanja iz raznih oblasti. Najbolji treneri na svijetu nisu najbolji zbog znanja koje se nabuba, nego su to zaista inteligentni ljudi koji znaju da balansiraju između raznih segmenata. Moraju imati algoritam koji će to posložiti, napraviti najbolju verziju tebe u datom trenutku.
Nakon posljednjih uspjeha pravo pitanje za Bećarevića šta ga dalje može motivisati?
– Mnogo sam se posvetio radu s drugima, online savjetovanju jedan na jedan, jer nekako mi je draži tuđi uspjeh u koji sam ugradio dio sebe, nego moj vlastiti. Imam jako mnogo klijenata s kojima radim i koji me zaista doživljaju kao autoriteta, gledaju na mene kao na neku očinsku figuru i to je nešto što me u posljednje vrijeme najviše raduje i daje satisfakciju. Vjerujte mi nikada nisam plakao kad sam ja osvojio neku medalju, ali kad mi je Milica osvojila Balkanski kup plakao sam, Kristina kad je osvojila plakao sam…
A što se tiče mene individualno, ja sam jedan od rijetkih koji je povezao tri discipline teške atletike, olimpijsko dizanje, powerlifting i body building, i još uvijek se takmičim u powerliftingu gdje mi je cilj za dvije odnosno tri godine dospjeti na masters takmičenje u mojoj kategoriji do 90 kilograma, da pokušam oboriti neke od rekorda. Prvo za dvije godine u konkurenciji do 40 godina, a onda godinu poslije preko 40 godina. I to je ustvari nešto čime bi zaokružio svoju individualnu takmičarsku karijeru. U powerliftingu sam prošle godine uzeo sedam zlata, a moja takmičarka je oborila šest svjetskih rekorda. A u body buildingu pokušat ću u narednim godinama biti konkurentan na svjetskim binama, doći do Mister Olympia takmičenja što je ustvari kao NBA liga u košarci. To je najprestižnije takmičenje na kojem ne znam da je iko ikada iz regiona učestvovao. Kada je u pitanju naučni da tako kažem rad, mene zanima da stalno istražujem, razvijam svoja znanja, strah me je da prestanem biti entuzijsta, da tapkam u jednom mjestu ili kao što većina radi, uđu u proces eksploatisanja i bave se body buidingom kao radnici…