Kada se pogleda tabela ili možda još bolje reći ako se pogledaju igre oba tima ne samo ovog proljeća nego cijele sezone, onda puleni Brune Akrapovića na jednoj i Simona Rožmana na drugoj strani treba da budu sretni što uopšte iko ima volje da dolazi i gleda njihove (ne)fudbalske predstave.
Jer, ono što prezentuju ova dva kluba, koja su u svoje četiri odigrane utakmice (19. i 20. kolo) ZAJEDNO OVOG PROLJEĆA POSTIGLA JEDAN GOL, i to Sarajevo u porazu od Širokog 1:3, definitivno nije fudbal i nakon tih podataka treba li onda više išta dalje dodati?
Ali, derbi je derbi, raja je ipak tu, i sigurno da će se već danas i sutra mnogo više pričati o ovoj utakmici koja bi, ali ovog puta bukvalno je tako, mogla biti ključna u ovom dijelu sezone. Derbi poraženog može gurnuti u još veći ponor (pogotovo Želju koji se bori za opstanak), a pobjednika izvući iz krize, popraviti atmosferu u svlačionici i vratiti samopuzdanje u tim.
Derbi moraš osjetiti
Ono što nedostaje i jednima i drugima, pogotovo kad je strancima preplavljeno Sarajevo u pitanju, jesu fudbaleri koji osjećaju derbi i koji znaju šta znači plavi ili bordo dres u ovom gradu, fudbaleri koji bez obzira na visinu svoje plate i bez obzira na to da li ih s tribine posmatra ili ne posmatra neki menadžer, dati 100 posto od sebe na terenu i odigrati, što se kaže kod nas, za navijače, za raju!
E upravo takav je bio, sjetit će se oni malo zreliji navijači Sarajeva, Vule Trivunović, bivši sjajni defanzivac, kapiten bordo tima i reprezentativac BiH, igrač koji je bio bespoštedan u duelima i čiju su karijeru, kada se govori samo o bh fudbalu, obilježili Borac i Sarajevo.
Za Bosnainfo ovaj nekadašnji ljubimac navijača Sarajeva, a danas trener prijedorskog Rudara, govorio je o predstojećem derbiju, formi i krizi Sarajeva i Željezničara, te je iznio svoja očekivanja od predstojećeg okršaja vječitih rivala.
– Definitivno jedna specifična situacija za oba kluba, duel Sarajeva koje je riješilo svoje finansijske probleme, ali koje na terenu ne prikazuje ono što se od njih očekuje i Željezničara koji se, koliko god zvučalo nevjerovatno, bori za opstanak. Loš start i jedne i druge ekipe na proljeće. A mene kao navijača Sarajeva naravno, više brine to što bordo tim s takvim igračkim potencijalom ne pruža dobre partije, započeo je naš sagovornik razgovor.
– Ako imaš u timu igrače poput Hasića, Penarande, Mustafića, Buljubašćića, Olivieire… onda moraš biti ekipa koja će protiv svake ekipe u državi ići s jednim ciljem – da pobijedi. A ako ta ista ekipa u prve četiri utakmice na proljeće postigne četiri gola, onda nešto debelo ne štima. E sad koji su razlozi, u to ne ulazim, postoji tamo struka koja će uraditi analizu. Oni su dobili punu podršku vlasnika kluba i on im vjeruje. Inače, u Sarajevu je bilo mnogo turbulencija ne samo u zadnje vrijeme nego prethodne dvije 2 – 3 godine. Nije bilo stabilnosti, podsjeća Trivunović.
Ogroman pritisak
Svojevremeno i sam je bio kandidat za trenera bordo tima, ali je tada početkom 2022. izbor pao na Aleksandra Vasovskog.
– Tada sam pričao sa predsjednikom Ismirom Mirvićem, a u konkurenciji je bio još i Dean Klafurić. I tada je on prezentovao to da želi napraviti evropsko Sarajevo, i sada je jasno da je uložio mnogo, a mene kao navijača bordo tima brine da on samo ne digne ruke od svega i ne povuče se. To bi bilo pogubno jer bi bili u situaciji u kakvoj su Željo, Sloboda i slični klubovi koji su bili pali ili su još uvijek u finansijskoj krizi. Jedno je sigurno – možemo pričati šta god hoćemo, ali u Sarajevu raditi je ogroman pritisak. Potrebno je zbog toga dati nekom treneru vremena. Ne može niko preko noći napraviti rezultat. Čini mi se da mnogi klubovi mogu da istrpe trenera, Zrinjski, Velež, Borac… svi su dobili više vremena, naglašava Trivunović, te se kratko osvrnuo na Plave:
– Što se Želje tiče kod njih se zasad radi o tome šta će napraviti kući jer sa strane još nisu donijeli nijedan bod. I sad, ako se desi da izgube derbi, a Tuzla CIty kod kuće savlada Zvijezdu 09 i Igman također ostvari domaći trijumf, eto njih u zoni za ispadanje.
Trivunović je zatim napomenuo još jednu, možda i ključnu stvar, kada se govori u bordo timu.
– Sarajevo je u jednom momentu imalo mnogo ljudi koji su osjećali pripadnost klubu unutar svoje organizacije. Bilo je tu više ljudi poput Dženana Uščuplića u omladinskom pogonu, doveli su kasnije profesora Mensura Dogana koji je to mogao sve da ujedini, umiri i počeli su dolaziti rezultati. Sarajevo je klub koji je uvijek iz omladinske škole izbacuje igrače za prvim tim. E sad da li je njihova brojnost dovoljna da kostur ekipe bude iz te škole to je pitanje za dublju analizu. Ozbiljan fudbal danas nameće to da ono što nemaš moraš da kupiš, a to košta. Kad ovako pogledaš ekipu sa strane, imaš tu Hasića, Penarandu i jednog Oliveiru koji često izgleda kao da je prevazišao ovu ligu. Pa imaš Mulalića koji je na posudbi, zatim Buljubašića, djecu kluba, i tako dalje…, smatra Vule.
Previše stranaca
Nada se da će se u BiH jednom promijeniti svijest i početi više vjerovati bh. trenerima, bivšim igračima, kapitenima, koji su van klubova i koji žele da rade, ali ne dobijaju priliku u klubovima za koje su vezani i emotivno i na svaki drugi način.
– Uzmite samo za primjer Željezničar. Imaju toliko ljudi, legendi kluba, bivših igrača… kojima samo treba vjerovati. Sad je tu Bruno, kojeg baš kao i Rožmana poštujem, ali čovjek koji mora da vadi vrelo kestenje, mogu samo zamisliti kako mu je raditi po atmosferom kakva vlada tamo i sa pritiskom. Isto važi i Sarajevo i bilo koji klub u zemlji koji dovodi trenere s vana s velikim najavama, pompezno, prepuni ambicija, a na kraju budu samo prolazni. Onda dajte šanse bh. trenerima. Ista stvar s Borcem. Dovodili su trenere s vana, lutali, i onda dođe Vinko marinović i malo pomalo uspije da stvori tim. Nemam ja ništa protiv ino trenera, ali ne smijemo kao zemlja dozvoliti da u ligi radi 80 posto stranih trenera. Ako su zaštitili mlade igrače, tako treba da zaštite i trenere i da im daju šansu. Ipak su to ljudi koji su ostali u BiH i odlučili da žive tu, i koji su u najtežim vremenima oblačili i dres reprezentacije, zaključio je Vule Trivunović.