Tog 21.03. gostuju nam Ukrajinci koje smo dobili za rivala u našoj baražnoj grupi B Lige nacija, a „Zmajevi“ će tako dobiti još jednu šansu da naprave veliki rezultat i da iz situacije u kojoj se trenutno nalazimo, i koja djeluje očajno (nepotrebno je podsjećati šta nam se sve izdešavalo u kvalifikacijama), na kraju ipak izađu kao pobjednici.
Favoriti i protiv slabijih nismo već odavno, i toga smo svi svjesni, ali da u najjačem sastavu i uz zdravu atmosferu (koja i jeste najveći problem) možemo napraviti nešto u baražu – to stoji.
Optimista je malo, kako među navijačima tako i među bh. stručnjacima, trenerima, nekadašnjim igračima i legendama, svi bi oni voljeli doživjeti uspjeh BiH, a na pitanje da li vjeruju u „Zmajeve“ i Savu Miloševića da mogu zbiti redove i napraviti iznenađenje, ponudili su nam različite odgovore i analize.
Krivi su i novinari
Legenda Željezničara Nikola Nikić prokomentarisao je sve „bez dlake na jeziku“.
– Možda i imamo šansi ako Savo uspije da udalji menadžere, ne znam sad ko sve ima svog igrača u reprezentaciji, ali sigurno ima takvih. To je naš najveći problem. Istina, dobili smo teškog rivala u baražu, ali i protiv Lihtenštajna smo igrali pa smo se namučili, pa se opet vraća onaj dojam da bolje igramo protiv jakih ekipa. Ali problem je sigurno u ogromnom broju igrača, pa mi smo na desetine igrača isprobali umjesto da smo uigravali tim koji imamo. Mogli smo zvati i Višću iako se čovjek oprostio prije koliko već godina… pa mogli su zvati i mene. Važno je da selektor ima odriješene ruke. Ali ne… u Savezu stoje ljudi koji nisu loptu dotakli u životu, ističe Nikić.
– Kao sportista vjerujem da, ako igramo kući, da možemo slaviti pobjedu. Iskren da budem, svaka čast Ukrajincima, ali ja ne znam gdje pola njihovih igrača igra. Problem je i taj što mi od Tahirovića pravimo Safeta Sušića, od Tabakovića napravismo igrača opanijeg od Džeke. Ja nikad za tog čovjeka nisam čuo. Novinari su posebna priča. Ističu toliko igrače koji igraju po drugim evropskim ligama. Kunem se da neki od njih sad ni u ovakvom katastrofalnom Želji ne bi mogao biti starter. Došli smo u situaciju da se bojimo Islanda i Luksemburga. Ja o Islandu znam jedino da imaju vulkane. Nisam donedavno čuo da uopšte igraju fudbal ljudi. Da smo u zadnjoj utakmici protiv Slovačke sastavili tim od Premijer lige BiH dajem sve da bih ta ekipa odigrala bolje nego ove sad, dodao je legenda Želje.
Bivši reprezentativac BiH Vule Trivunović, koji je svojevremeno nosio dresove velikog broja klubova gdje posebno treba istaći Sarajevo i Borac, kaže:
– Znaš kako sad to kod nas ide, valjda nam je tako nametnulo vrijeme i društvo, da se više radujemo nesreći nego sreći, da pronađemo više negativnih nego pozitivnih stvari, da uvijek rovimo nešto po prošlosti i vraćamo se u neko ranije vrijeme kako bi nešto kao iskopali, a tako samo pokazujemo da nismo spremni za budućnost. Apsolutno sam protiv sistema po kojem se tako olako mijenjaju treneri, selektori… nisam za promjene na način na koji se dešavalo u ovoj godini, sve su to izuzetna fudbalska i trenerska imena. I samo još više sebi otežavamo sve to komentarima, smatra nekadašnji ljubimac „Hordi zla“, danas trener Rudar iz Prijedora.
Otjerati sve koji unose nemir
Za selektora Savu Miloševića Trivunović je rekao sljedeće:
– Smatram da je Savo daleko od naivnog trenera. Ja vjerujem da sve ovo što je on radio u proteklom periodu – da je radio s razlogom. Želim da vjerujem da će svi ovi iskusniji igrači biti zdravi i da ćemo dočekati baraž u full sastavu, jer mi nemamo 70 igrača pa da biramo, ovo što imamo trebamo se moliti Bogu da budu zdravi. U jednoj utakmici u Zenici kada počne trebat će puna podrška, i svi prije utakmice moramo mnogo ranije krenuti u stvaranju pozitivne atmosfere. Barem u tom momentu zaboraviti na probleme kojih smo svi svjesni, kaže naš sagovornik.
– Ljudima koji će negativno razmišljati i donositi nemir u tim ne treba davati nikakav medijski prostor i ne trebaju biti blizu ekipe. Samo one koji se iskreno raduju uspjehu tima i koji će širiti pozitivnu energiju. Ako opet budemo kopali šta smo trebali, mogli, šta je bilo… nećemo ništa napraviti. I selektoru treba dati podršku bez obzira ko je i kako se zove. Siguran sam da se ne bi prihvatio posla da nije vidio neki potencijal i šansu, smatra Trivunović
Proslavljeni fudbaler Željezničara Dželaludin Muharemović kao i mnogi nije zadovoljan žrijebom, ali…
– Na nesreću dobili smo rivala za kojeg smo molili Boga da ne dobijemo. Imamo tu blagu prednost da igramo kući, a pripreme smo, smatram, već trebali početi uveliko. Znali smo ranije već koji su potencijalni protivnici i već se moglo ući u dublje analize kako bi saznali gdje kojeg igrača možemo postaviti, protiv koga igramo, te kako da se suprotstavimo protivniku. Nadam se da će igrači koji budu igrali biti u formi prije svega. Jedna utakmica je u pitanju, ta prva zasad, hajdemo zaboraviti na trenutak barem na sve negativnosti i probati stisnuti redove i pokušati pobijediti. Najvažnije je napraviti atmosferu dobru, a igrači su, nadam se, svjesni da imaju šansu da odu na jedno veliko takmičenje. Igrali smo mi i protiv boljih ekipa realno, i uglavnom nismo izgledali loše.
– Vremena ima, ne previše, da se igrači obiđu, da se s njima porazgovara o protivniku, mislim da to sve može biti od pomoći. Ja mislim da možemo to, uz dobru organizaciju. Ipak je ovo državni tim, treba raditi na kolektivu, ostaviti pojedinačne probleme, nesuglasice i ostale negativne stvari po strani, rekao je Muharemović.
I oni su pod pritiskom
Trener aktuelnog lidera PLBiH, Borca, Vinko Marinović, smatra da igranje na domaćem terenu prve i potencijalne druge utakmice može biti presudno.
– Igramo kod kuće prd svojim navijačima i to je po meni vrlo bitno u ovoj trenutnoj situaciji. Vrlo važno je da nam svi igrači budu zdravi. To je jedna utakmica, a ta prva je uvijek najvažnija. Ukrajinci jesu snažni, ali nisu najjači na svijetu. Imamo i mi svoje adute i igrače za taj nivo fudbala. Složio bih se sa selektorom koji također kaže da je protivnik opasan, ali domaći teren mnogo znači. Ako bi prošli Ukrajinu, druga utakmica bi bila lakša jer bi naše samopouzdanje poraslo 100 posto. Ne treba zaboraviti da će Ukrajinci također biti pod velikim pritiskom, mišljenja je Marinović.
Proslavljeni napadač naše reprezentacije Elvir Bolić malo je dublje ušao u analizu cijele situacije, a postavio je i dobro pitanje – i da uspijemo u baražu, šta dalje?
– Da li vjerujem u čudo zvano plasman na EURO? Pa, vidi, čuda se dešavaju u fudbalu, to je činjenica. Ali koliko god da vjerujemo u čuda toliko vjerujemo i u ono što smo vidjelo do sada. I gore reprezentacije naprave uspjeh. Sve ekipe mogu imati svoj slab dan, pa tako i naš protivnik. Činjenica je jedna – bit će jako teško. Desi se ta jedna utakmica, pa možda dođe i ta druga, ali dokle ćemo se mi više nadati tim nekim čudima i iznenađenjima? Ja bih naravno volio zbog svih nas, navijača, zemlje, da odemo na EP. Ali, samo smo jednom bili na veliko takmičenju. Stalno se priča o nekim stvarima, a za to vrijeme nas fudbala ide unazad. Kad smo trebali da iskoristimo priliku kod odlaska na Mundijal u Brazil, kad smo trebali da unaprijedimo kompletan fudbal – to se nije desilo! Stigle su pare u FSBiH, ali mi smo fudbalski ostali u mjestu, sve se počelo raspadati nakon tog Brazila. Nije se ulagalo u omladinski fudbal i tako dalje.., podsjeća Bolić.
– Evo sad i da odemo na Evropsko prvenstvo, šta dalje? Sve se zaboravlja, sve što ne valja gura se pod tepih. I šta smo napravili? Nema logike, nema sistema. Plasiraš se, dobit ćeš novac, promovisat ćes se malo i onda sve ponovo stane. Treba napraviti nešto što će potrajati, zaključio je Bolić.
Husref Musemić je često bio u kombinacijama za selektora, ali proslavljeni napadač i trener Sarajeva, te poslije golgeter Crvene zvezde…, nije do sad dobio tu šansu. Fudbalska ikona s Koševa u baražu se, možda i opravdano, plaši nekih drugih nefudbalskih stvari.
– Onog trenutka kada igrate onda imate šansu. Da ne igrate ne bi je imali. E sad kako smo došli do te šanse to je već neka druga priča. Važno je da smo tu. Moje mišljenje je da smo izvukli vrlo jak i ozbiljan tim, gledao sam ih nedavno protiv Italije. To što igramo kod kuće može i ne mora biti prednost, fakt je da nas žrijeb nije „pomazio“ kao i mnogo puta do sad. Uvijek postoji mogućnost da se konsolidujemo, zbijemo redove, jedna se utakmica igra, pa onda postoji šansa i za tu drugu – finalnu. Nije realno ni Ukrajina sada Brazil ili Argentina, ali su snažni i imaju igrače koji igraju po jakim evropskim klubovima, kaže Husref.
Moguće i „igre“ van terena
– Ima tu još jedna stvar, ne znam koliko će na sve utjecati i UEFA, a mislim na ovu trenutnu situaciju koja vlada u Ukrajini. Sve te stvari moramo uzeti u obzir, jer takva je situacija. Ovo je velika šansa da se naš fudbal spasi donekle i da podignemo rejting, jer ako ne odemo na Euro onda će naš fudbal doći u jednu situaciju koja će biti jako nezgodna, dodao je Musemić.
Za mišljenje smo ne tako davno pitali i još jednog bivšeg „Zmaja“, Marka Topića, koji za razliku od ostalih sagovornika nije bio optimista po pitanju baraža.
– Ja uvijek kažem, zahvaljujući Petevu i naravno igračima koji su tada očito znali šta rade, slušali upute i šta treba da igraju, dobili smo ovu drugu šansu. E sad, u normalnim okolnostima koje kod nas to nisu, svako bi rekao da su šanse ovdje 50-50! Ni manje ni više! Igramo protiv Ukrajine, kod kuće, sve je moguće i imamo realne šanse. Međutim, situacija ako se pogledaju posljednji mečevi – takva nije, smatra Topić.
– Kada se osvrnemo na ove utakmice protiv Portugala, Luksemburga, Lihtenštajna, Slovačke… niti smo se uigrali, nisi smo stvorili taj neki klan u timu, niti smo atmosferu podigli, ništa… i čemu da se nadamo?! Šanse su nam sa 50 pale na nula posto! Sve je bilo ho-ruk, i jož doživimo blamažu, za 45 minuta primiš 5 golova od Portugala, pa ti Luksemburg zabije četiri komada, dvije najveće bruke u historiji bh fudbala, rekao nam je nekadašnji bh. golgeter.
Jedno je jasno – ako prođemo na EP spasit ćemo cijeli jedan ciklus, ali nećemo riješiti sve probleme koji vladaju u bh. fudbalu i u FSBiH, a čiji izvor su, žalosno je to stalno naglašavati, uglavnom ljudski faktori koji će, što je najgore, na kraju preuzeti dio zasluga za eventualni uspjeh tima.
Čudo zvano EURO 2024. može donijeti mnogo, ali i ništa, ako se ne iskoristi na pravi način, baš kao što se nismo uzdigli ni nakon plasmana u Brazil davne 2014..