Evra je istakao da je bio prinuđen prositi novac jer je imao puno braće i sestara, pa samim tim i nije bilo dovoljno novca za sve njih.
“Bit ću iskren i reći da sam imao jako teško djetinjstvo. Imao sam puno braće i sestara i nimalo lagano nije bilo živjeti na ulici. Živio sam u Parizu, na ulici, a ponekad nismo imali novca za hranu. Ne bojim se reći da sam prosio ispred prodavnice, bio sam ispred supermarketa i kada bih vidio nekog, tražio sam da mi pomognu. Nekada sam dobio novac, nekada ne, a uvijek sam htio da kupim sendvič”, prisjetio se Evra pa nastavio:
“Bilo je to teško, ali sretno vrijeme. Uvijek sam bio sretan i ništa u životu ne bih promijenio. To me izgradilo kao čovjeka, a mnogi ljudi gledaju samo kranji rezultat, odnosno ko ste kada uspijete. Oni vide superzvijezdu, ali zapravo na ulici sam mnogo naučio i to mi je pomoglo da postanem jači”, otkriva Evra.
Nakon toga, Evra je rekao da mu je bilo teško i poslije Svjetskog prvenstva 2010. godine kada je Francuska već u grupnoj fazi ispala sa takmičenja, a da je on, kao tadašnji kapiten ekipe, proglašen za najvećeg krivca.
“Bilo mi je jako teško poslije Svjetskog prvenstva na kojem sam bio kapiten, a ljudi su me krivili za neuspjeh. Ipak, bio sam jak jer sam znao da su vremena na ulici bila teža. Nisam žrtva, nisam ni tužan, pričam vam svoju istinitu priču. Želim motivisati djecu da nikada ne odustaju bez obzira na sve, a ako vjerujete da ćete postati neko, onda ćete u tome i uspjeti. To je to”, kazao je Evra.