Početkom 90tih godina prošlog vijeka stotine hiljada Bosanaca i Hercegovaca zbog agresije na našu zemlju napustili su što silom što svojom voljom svoje domove i otputovali širom Evrope i svijeta. Neki su ostali tamo zauvijek, neki su se vratili.
Među onima koji su uspjeli da se snađu u tuđoj zemlji i izgrade svoje živote i karijere bio je i nekadašnji reprezentativac naše zemlje Marko Topić, s kojim smo razgovarali na zalasku ove 2024., godine koju nećemo pamtiti po dobrom kada je bh. fudbal u pitanju. Kako onaj domaći, korumpirani, tako i reprezentavivni gdje smo dotakli samo dno.
Ipak, prije nego se vratimo fudbalskim temama kratko ćemo se osvrnuti na životnu priču čovjeka koji je itekako osjetio nadaleko poznatu bosansku fudbalsku nepravdu na svojim leđima, ali je za svojih 28 utakmica u dresu svetog dresa (uz čak sedam godina pauze) ovaj veliki bh. patriota uspio da se uvuče u srca navijača. A to nije nimalo lako.
Među top igračima u Njemačkoj i Rusiji
S 15 godina napustio je Topić Orašje, rodnu Oštru Luku, skupa s članovima porodice među kojima je bio i njegov teško ranjeni otac. Marko je prvo bio u Hamburgu da bi nakon nekoliko mjeseci preselio u Švicarsku gdje živi i danas sa svojom porodicom nedaleko od Basela.
Upravo u Švicarskoj je krenuo njegov fudbalski bum, a ogroman talenat nije ostao neprimjećen pa je od 1994. do 1998. (Sion, Will, Zurich, Varteks…) uspio da iz šestog ranga švicarskog fudbala dođe do potpisa za veliki AC Milan. Ipak , koliko god Topić tada bio dobar, Rossonerri su tih godina harali svijetom, a iste godine u tim je stigao legendarni Shevchenko i još nekoliko igrača koji nisu imali konkurenciju ni u većim imenima pa je Marko posuđen Monzi, a kratko je bio i u bečkoj Austriji, da bi 2003. završio u njemačkom Energie Cottbusu…
Ostalo je historija. Njemački Wolfsburg, ruski Krilija Sovjetov, Saturn, Samara bili su klubovi i lige gdje je Topić bio noćna mora za odbrane i golmane, a u Rusiji je bio drugi strijelac prvenstva, iza legendarnog Vagnera Lovea.
Sukob s Pašalićem
U toj zemlji je i završio karijeru, a upravo iz Rusije je uslijedio njegov povratak u reprezentaciju u kojoj je izostao sedam godina zbog jednog u nizu tadašnjih grobara bh. fudbala Ahmeda Pašalića koji je bio direktor reprezentacija u FSBiH.
– Igrao sam do 2002. i prijateljske utakmice protiv Hrvatske. Tada sam bio na vrhuncu svoje forme u Njemačkoj, među top pet igrača, selektor je bio Blaž Slišković, a problem je nastao nakon svađe sa Ahmedom Pašalićem koji je tražio novac za igranje u državnom timu. Tu je nastao sukob i mene Baka više nije zvao. Pauza je trajala tokom mojih najboljih igračkih godina, a onda me je Spahić sreo u Rusiji, popričali smo, on je bio kapiten ekipe koja se stvarala za Mundijal u Brazilu. Odradio sam utakmice protiv Belgije. Prvo ona velika pobjeda u gostima 2:4 (bio na klupi) i revanš u Zenici gdje smo također dobili 2:1 (ušao u finišu meča). Odigrao sam i prijateljski meč protiv Omana 2009. i to je bilo to od mene, podsjetio je Topić u razgovoru za Bosnainfo.
Po završetku karijere Topić nije napustio fudbal, naprotiv, dao se maksimalno na usavršavanje i tokom godina školovanja stekao je UEFA Profi licencu. U međuvremenu je bio kandidat za pozicije u nekoliko klubova u BiH, ali od toga ništa nije bilo.
Razlog je jednim dijelom bio i FSBiH gdje i dan danas ne simpatišu previše Marka Topića iz prostog razloga što je on neko ko ima svoje mišljenje i nikome se ne “uvlači” nego iskreno kritikuje godinama sve ono što ne valja unutar te kuće, a ne valja mnogo toga…
– Bio sam u kontaktu sa Sarajevom, Veležom, Tuzla Cityjem… s nekima se nisam dogovorio, a neki su od straha od Saveza odustali i to je to, više nego jasan je naš sagovornik, a oni koji prate situaciju u fudbalskom bh. cirkusu u BiH vrlo dobro znaju o čemu govori Marko.
Koji projekat, koja 2028.?!
Reprezentacija je nešto što Topić prati i za šta zdušno navija, nešto čemu se iskreno raduje, tim za koji je igrao i odazivao mu se na pozive i ne pomišljajući da kaže da je bolestan, povrijeđen… Zato nije ni čudo što ga zaboli nepravda i nerad, loši rezultati, zakulisne radnje, unutrašnji sukobi, razočarani navijači, nezalaganje pojedinaca na terenu i činjenica da u Savezu rade ljudi koji tu zarađuju hljeb, a nose oko vrata šalove susjednih Hrvatske i Srbije.
Kada komentariše Zmajeve to radi iskreno i bez dlake na jeziku, a evo šta kaže o nedavnom žrijebanju grupa kvalifikacija za Mundijal 2026.. Ciklusu koji je naš selektor, podsjetimo, javno žrtvovao i nazvao ga “prilikom za uigravanje tima za EURO daleke 2028.” automatski nas proglasivši autsajderima i gubitnicima u takmičarskoj 2025. godini, a sebi stvorivši alibi u slučaju novog debakla.
– Vico Zeljković, koji je znamo kako i na koji način došao na tu poziciju, imenuje za selektora čovjeka koji je 15 godina profesionalno igrao poker nemavši nikakav kontakt s profi fudbalom. I šta da mi očekujemo?! Imali smo osam utakmica, a u međuvremenu je napravljen plan da se radi na timu do 2028. godine. Koji plan, o čemu oni pričaju? Igrali su utakmice cijelu godinu i šta smo vidjeli? Ništa! Mogu razumjeti i smjenu generacije i pokušaj da se pronađe pravi tim, davanje prilike mlađima, loše utakmice i poraze od izuzetno snažnih protivnika, računajući i one prijateljske mečeve s Englezima i Italijanima, velesilama. Ali ne mogu da razumijem da se nismo pomakli ni u kojem smislu, ni na taktičkom ni u igračkom. Pozvano je skoro 40 igrača, igrači po stranim zemljama ganjaju pasoše da bi zaigrali, i ponovo – šta smo vidjeli od njih – ništa, kaže Topić.
Protivnici u grupi, smatra Marko, preteški su trenutno za nas iako je pola nacije, ali i sportskih novinara u BiH reagovalo na žrijeb dosta optimistično što je čudno. Kao da su pod nekom amnezijom, a neki su nas čak i proglasili pobjednicima grupe.
– Što se grupe tiče, ja ne znam na osnovu čega su neki ljudi stvorili takvu sliku po kojoj smo mi blizu Austrije i Rumunije?! Evo samo ove podatke uporedite, Austrija je 22. na FIFA poretku, Rumunija 38. Austrija vrijedi skoro 240 miliona eura, Rumuni 100 miliona. Austrijanci su dobroj formi, odigrali su sjajno EURO 2022., a više od pola tima igra u njemačkoj Bundesligi, i to dobrim timovima. Imaju igrače u Seriji A, Francuskoj… tako da ne vidim po čemu možemo konkurisati njima, a imaju i preiskusnog selektora.
– Rumuni imaju igrače u Engleskoj, Škotskoj, Rumuniji… imaju stopera Dragusina koji vrijedi kao naš napadač Demirović. Bitno je navesti da imaju igrače iz domaće lige koja nije slaba. Liga im vrijedi oko 240 miliona eura. Imaju nekoliko igrača iz rumunskog prvenstva koji vrijede po 5, 7… miliona eura. Znači, dolaze iz svoje zemlje koju osjećaju, žive u njoj i kao takvi domaćini ulaze u reprezentaciju svoje države, priča nam Topić.
Zapostavljanje domaćeg prvenstva
Topić je spomenuo upravo ono na šta su nam ukazali i raniji sagovornici, bivši selektori, treneri, fudbaleri… a to je da baza reprezentacije treba jednim dijelom da bude i domaće prvenstvo odnosno igrači koji tu stasavaju.
– Kod nas, primjera radi, Mulahusejnovića koji redovno zabija nema u reprezentaciji, a poziv se šalje nekim anonimusima iz slabijih evropskih liga. Pozovu Čelika koji je među najskupljima u Premijer ligi, ali ne dobije ni minute. A, realno, slučajno je pozvan jer je falilo igrača. To važi i za Muharemovića. Ja ne mogu da vjerujem da je Kulenović bolji od Tabakovića koji je postao odličan napadač u Njemačkoj gdje je ostvario i milionski transfer iz Herthe u Hoffenheim. Ako npr. ne igra Džeko ili mu ne ide onda Tabaković automatski treba da dobije šansu. Ali ne!? Više od njega zaigra Kulenović uz dužno poštovanje prema momku. Potpuno su pogubili konce… Neka imena se pojave, igrači koji odigraju u Holandiji ili Srbiji po 45 minuta odjednom su na spisku kao potencijalni reprezentavci?! Gdje je tu kvalitet?, pita se Topić.
O šansama Zmajeva u grupi sa Austrijom, Rumunijom, Kiprom i San Marinom, kaže:
– Iskreno, nisam optimista. Protiv Austrije i Rumunije koja je također pokazala određenu klasu na EURU, ovaj trenutni sastav BiH sa ovom igrom ne može ništa. Kad se samo pogleda npr. Rumunija, od posljednjih 8 mečeva dobili su 6. Prvi su bili u svojoj grupi. Selektor je legenda živa, Lucesku, koji ima preko 1000 mečeva kao selektor. Mi niti smo uigrani niti smo spremni. Nemamo sve ono što imaju. I zato ne mogu biti neralan i nešto očekivati. Ali uvijek ima ono, bori se pa ćemo vidjeti… Logično da je bolje dobiti u grupi Austriju nego Portugal, Rumune nego Engleze… borit se treba. Šanse uvijek postoje, fudbal je to. Ali ne mogu sebe lagati, ja ovdje ljudi ne vidim apsolutno ništa.
Osvrnuo se Topić na kraju i na Premijer ligu BiH koju prati redovno iz Švicarske. Ono što vidi u njoj, pogotovo ove godine, naziva samo jednom rječju – SKANDALOZNO.
– Ovo je nečuveno kako se dijeli pravda na terenima u BiH. Skandalozno! Ja gledam utakmice često. Čujem se sa svojim prijateljima koji rade u Premijer ligi. Ali eto, Vico stalno viče napravljen je pomak. A pogledajte za primjer koliko Borac ima kartona, a koliko ostali klubovi, pogotovo ovi koji su iza Borca. Pa to je protivno svakoj logici, zaključio je Marko Topić u razgovoru za Bosnainfo.