Osim rijetkih nerealnih patriota i optimista niko nije ni očekivao da ćemo uspjeti izboriti plasman u narednu fazu, donekle smo maštali u tom trećem mjestu u grupi, a onda smo upoznali Mađare i spoznali da su oni u stvari sve ono čemu mi težimo da postanemo za 3 4 godine, sve ono o čemu maštaju navijači, Barbarez, struka…
Čvrsta kompaktna skupina fudbalera dobro selektirana kroz zdrav fudbalski sistem, predvođena trenerima koji znaju svoj posao, jedna državna selekcija s bazom u domaćem mađarskom prvenstvu iz kojeg su čak desetak igrača priključili A timu. Sve je to bilo dovoljno za šest bodova u A LIGI NACIJA, u grupi sa velesilama Njemačkom i Holandijom, a osvojili bi i 9 da na golu BiH u streljani u Mađarskoj nije bilo Vasilja koji ni sam ne zna kako je „izvadio“ neke lopte.
Mnogo toga je već napisano, kazano, kritikovano, analizirano… kada se radi o A selekciji BiH i njenoj motivisanoj, ali i dalje neiskusnoj struci, te velikim brojem isprobanih igrača koje smo upoznali u posljednjih godinu dana. Nakon remija s Oranjem u Zenici i časnog oproštaja od A lige nacije, u jednom se manje-više slažu svi: nedostatak kvalitete je naša realnost, ali da se moglo i moralo izvući više od onog čime raspolažemo – JESTE.
Prokockan ogroman vremenski period
Šansa za kreiranje boljih rezultata nam se ukazuje ponovo od marta 2025. kada će početi kvalifkacije za Mundijal na koji, OPET, ne očekujemo plasman jer smo uglavnom realni, ali malo-pomalo ušima počinje smetati to konstantno ponavljanje naše struke da smo slaba selekcija koja baš ništa ne može?! Dobro, shvatili smo, ali nemojte dodatno ubijati igrače i naciju u pojam nego dajte probajte izvući maksimum iz te skupine igrača koju odaberete za ciklus u 2025. godini.
Iako taj posao jeste višegodišnji proces, ponekad suludo zvuči priča o stvaranju selekcije za EURO daleke 2028!? To se ne planira, to je valjda prirodan slijed događaja. A do tada, do 2028., “ko živ ko mrtav”… Hajdemo probati doći do tog drugog mjesta u grupi i baraža, hajdemo se „pofajtati“ pa šta bude, i tako usput uigravati i stvarati tim za budućnost. Na tom stvaranju i uigravanju se doduše već dobrim dijelom moralo poraditi u LN iza nas i to je ono gdje smo kiksali, ali dobro… Recimo da se radilo više na selektiranju ekipe.
Nekadašnji fudbalski reprezentativac naše zemlje (prije toga bio kapiten U21 tima BiH koji je izrodio mnoge reprezentativce) Vule Trivunović govorio je za Bosnainfo o tek završenoj Ligi nacija, novoj generaciji Zmajeva i dešavanjima oko reprezentacije.
Podsjećanja radi, ovaj bivši defanzivac bio je član, između ostalih, Sarajeva, Borca, Krakovije, Khimkija.., kao trener do sad je radio u Borcu, Kozari, GOŠK-u, Ethnicosu, a trenutno sjedi na klupi prijedorskog Rudara.
Trivunovića najviše brine to što nije iskorišten bolje silni period koji je iza nas i koji se najavljivao godinama ranije jer se znalo da ekipa iz Brazila polako nestaje s fudbalske scene.
– Ja sam kroz izjave koje sam i tada davao medijima na ovo upozoravao prije 10 godina kada sam završavao igračku karijeru. BiH nema ono osnovno u ovom trenutku, a što moraš imati – to je kvalitet. Mi uvijek tražimo problem tek kada nastane. Evo poređenja radi, jedna digresija, u Engleskoj jednom prilikom došli su do zaključka da je mnogo igrača povrijeđeno, ali da te povrede nisu nastale tog dana kada su oni saznali za njih, nego je za njih trebalo vremena, poput povreda mišića na primjer i slično. Povrede su se vukle od ranije. Mi sad tražimo elemente za analizu iz ovih svih utakmica nedavno odigranih. A problem koji imamo je počeo mnogo ranije, kaže na početku razgovora naš sagovornik.
– U tom postratnom periodu imao si reprezentaciju čije si igrače odmah mogao napamet prebrojati i svi smo mjesec dana unaprijed znali sastav skoro cijeli jer si imao nosioce igre. Bolić, Salihamidžić, Baljić, Kodro, Konjić, Hibić, poslije Barbarez… i na njih je svaki selektor nadodavao neke momke koji su pristizali poput Grlića, Krunića i drugih. Imao si igrače u vrhunskim klubovima. Realu, Bayernu, HSV-u… konstantno neki kvalitet. Onda je stigla druga generacija dobrih igrača, Misimović, Spaha, Džeko, Ibišević, Salihović, Papac, Mujdža, Begović… imao si kvalitet koji te odveo na SP. E onda kad je otišla i ta generacija zapali smo u problem jer ne možemo više da crpimo igrače poput, primjerice, Salihovića koji se izgradio vani i koji je prošao kvalitetnu školu fudbala, poput Pjanića, Ibiševića, Rahimića…, podsjeća Vule.
Uraditi duboke analize
Što je vrijedilo iscrpljeno je, smatra Trivunović. Sada je stigao period kada moramo da tragamo za novim imenima, ali se tu ponavljaju godinama iste greške.
– Sada smo u jednom periodu u kojem smo provukli desetine igrača. I mnogo trenera. Kod nas igrači prosto ne mogu da se upoznaju dovoljno sa selektorom, ne znaju šta on od njh traži. Jer nemaju vremena jer se selektori stalno mijenjaju. Mi smo imali evo četiri pet okupljanja gdje smo imali stalno nova imena koja ponekad startaju i od prve minute?! I onda šta da očekujemo? 10 godina sam u poslu kao trener, 20 kao igrač. Ne vidim šta mi zapravo hoćemo? Nakon Peteva stavimo Faruka da bude selektor, pa nakon njega Mehu, pa onda Savu… Poslije Save je stigao Barbarez, kaže Trivunović.
Na konstataciju da je Savi Miloševiću samo jedan gol falio protiv Ukrajine da napravi veliki rezultat i prođe u finale baraža za Euro, ali mu taj ni „gol“ očito nije oprošten, Vule kaže:
– Mi nikako da naučimo iz grešaka kojih je mnogo i koje se stalno ponavljaju. Trebamo ih priznavati i analizirati. Ako smo izabrali Barbareza, koji inače skupa s cijelom strukom oko sebe ima moju iskrenu podršku jer sve ih znam i s njima sam igrao, onda im treba vjerovati jer sam siguran da im je stalo 200% da naprave nešto dobro. Dajte im vrijeme i prostor. Jer pod pritiskom ne mogu da funkcionišu. Oni su evo skupa kompletan ciklus ove Lige nacije. Ali, kako im javno dajem iskrenu podršku tako isto i smatram da pored analize igrača i sebe treba da analiziraju i svoj rad. Jer sam siguran da bi neke stvari koje su radili tokom ovog ciklusa, nakon te analize, radili bolje. Da i oni pored ekipe izađu zreliji i pametniji. Da mart dočekamo spremni. Trebaju da naprave plan i analizu kompletnog igračkog kadra da vide šta je bilo dobro, a šta ne. Ono što nije bilo dobro odmah da se eliminiše.
Struci se između ostalog zamjera i to što se malo više pažnje nije obratilo na domaće prvenstvo gdje postoje igrači koji su veliki potencijal i, po mišljenju velikog broja trenera, novinara i javnosti nisu ništa lošiji od pojedinaca koji su već na spisku.
– Slažem se da pojedini fudbaleri u Premijer ligi nisu ništa manje kvalitetni od igrača koji dolaze s Kipra ili iz nekih hrvatskih i srbijanskih klubova i slično, uz dužno poštovanje prema tim ekipama. Mislim da svi oni koji se bave tim selektiranjem smatraju da će im ti igrači donijeti neki veći kvalitet u repki jer možda igraju u jačem takmičenju. Momcima iz BiH treba dati šansu jer će tako trener imati na uvid gdje su ti igrači naspram nekih igrača koji su već tu u reprezentaciji. Okupite i uključite ih u trenažni proces i imat ćete na uvidu s kakvim igračima raspolažete, smatra ovaj mladi bh. stručnjak.
Više vjere u domaće fudbalere
Smatra da neka jednostavno nedostaje povjerenja trenera u neke igrače, te naveo lični primjer iz kojeg je, kaže, mnogo naučio.
– Mi podcjenjivački gledamo na našu ligu i na igrače i trenere. Evo, uzet ću sebe za primjer, imam dječaka od 17 godina zbog kojeg sam i kritike dobijao u smislu gdje ću njega gurati u prvi tim, dijete je, i slično… A istina je da je on nama samo bio broj na treningu do prije četiri pet mjeseci… A onda sam malo uložio rizika i povukao potez da sam mu davao sve veću šansu. Sada je momak na meti klubova poput Red Bulla, Sturma i nekih velikana iz regiona, priča nam trener Prijedorčana.
Za kraj, Trivunovič podvlači da treba što više ulagati u omladinski fudbal u BiH jer će se kroz naredne godine dobiti baza mladih talentovanih fudbalera, budućih reprezentativaca.
– Ono što mi najviše smeta je što mi stalno ovisimo o dijaspori. Zašto tražiti igrače po dijaspori i čekati da neko napravi igrača za nas? Ima ovdje talentovanih momaka u koje samo treba ulagati i raditi s njima. Dajte im trenere neka rade, platite im, da rade s njima, da budu posvećeni i napravit ćemo mi i novog Seju i Pjanu i Misketa…u Borcu, u Želji, u Sarajevu, Zrinjskom i drugim klubovima. Tako će dobiti i kubovi i liga i reprezentacija, rekao je naš sagovornik.