Fudbal je važan faktor u životima svih Bosanaca i Hercegovaca, živjeli oni u ili izvan svoje zemlje, o fudbalu se uvijek raspravljalo, uvijek se navijalo, bodrilo… a često se ovoj najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu, pogotovo ovdje na Balkanu, prilazilo, i prilazit će se, s dosta emocije.
Fudbal je jedan od rijetkih ekipnih sportova u kojem slabiji može pobijediti jačeg, ali na žalost fudbal je i sport koji se koristi danas isključivo kao biznis, te u političke svrhe, u kladionicama, prevarama, kriminalu… sport u kojem se možda dešava i najviše nepravde i zakulisnih radnji.
Iako se u BiH evidentno radi na osnaživanju fudbala, poboljšanju uslova, jačanju klubova koji su počeli gaziti i po Evropi, iako se ulaže više nego ikad što iz džepa privatnika, što iz kase FSBiH, što iz UEFA donacija… na žalost i dalje smo svjedoci zakulisnih radnji u režiji sudijske organizacije koja, bojimo se, i ove godine polako ali sigurno počinje da utječe na izgled tabele. Prošla sezona je pokazala koliko daleko to može ići, pa smo čak i putem TV ekrana svjedočili nevjerovatnim transparetnim očitim sudijskim lakrdijama pred očima cijele javnosti, a na kraju smo otprilike tako i dobili prvaka iz Banja Luke.
Ono što svakako ne treba zanemariti jeste i činjenica da je isti taj Borac iskoristio taj osvojeni naslov na najbolji mogući način pa, ako ništa, barem osvjetlao obraz bh. fudbala (ne srbijanskog kako pišu pojedine zbunjene kolege novinari u komšiluku) i sada predstavlja BOSNU I HERCEGOVINU u grupnoj fazi Konferencijske lige, baš kao što je to radio i bivši bh. prvak Zrinjski lani, klub koji po mnogima i danas u BiH igra najbolji fudbal i prava je šteta što i oni nisu uspjeli izboriti ponovo grupnu fazu u Evropi.
Ove sezone je uveden VAR u naš fudbal, ali smo, opet na žalost, bili svjedoci novi, modernih, sudijskih lakrdija gdje čovjek dolazi u nedoumicu i postavlja pitanje „da li ovo namjerno rade ljudi u VAR sobama i glavni sudija ili prosto nisu obučeni dovoljno dobro pa im se dešavaju greške..?!“. Ono što posebno skreće pažnju jeste često nepovlačenje linija na TV ekranu kada su ofsajd situacije u pitanju.
U međuvremenu A selekcija naše zemlje počela je novi ciklus u Ligi nacija, već je stara priča da se ne možemo sastaviti s loptom, pa se i tu postavljaju mnoga pitanja, na žalost najmanje na presicama gdje i treba da se postavljaju, ali valjda, po naški, neće niko nikom da se zamjera…
Otpisani Željo iznenadio
O reprezentaciji, WWIN ligi, FSBiH, sudijama, VAR-u, svježem slučaju „Musemić“… pričali smo s poznatim bh sportskim novinarom Sinanom Sinanovićem koji je za Bosnainfo dao svoj osvrt na ove fudbalske teme.
Kako nam je početku razgovora naglasio iskusni novinar koji je uz bh. sport pogotovo fudbal bukvalno od nastanka moderne Bosne i Hercegovine, svaki pojedinac ima pravo na svoje mišljenje, a mišljenja su različita i ima ih onoliko koliko ima ljudi i sportskih kolektiva u ovoj zemlji.
Odigrana je „prva trećina“ trokružnog prvenstva, a jedan klub je na našeg sagovornika ostavio veoma pozitivan dojam.
– U ovom odigranom dijelu PLBiH jedino je iznenadio Željo. Sportski sektor je u ovom dosta turbulentnom vremenu za Plave gdje stalno kruže neke ostavke, skupštine i slično, odradio dobar posao, prije svih trener Ćorić, zatim direktor Rahimić. Željo koji se spašavao lani ove godine se bori za Evropu što je izvjesno i realno. Forsiraju mlade igrače i to je primjer i za druge. Što se ostalih tiče Zrinjski i Borac su favoriti i za titulu i za Kup. Svjesni su šta im donosi to – izlazak u Evropu. Oni zaradom od Evrope mogu da grade jake temelje i već stvaraju ekipu za naredni period. To mnogi klubovi nisu u mogućnosti u BiH i to je ta razlika koja se stvara vremenom, kaže Sinanović.
Potom se osvrnuo i na rak ranu bh fudbala, sudijsku organizaciju, ali i na sve češće priče posebno među navijačima federalnih klubova sa bošnjačkim predznakom o tome kako je Premijer liga BiH postala liga dva kluba, Zrinjskog i Borca, koji imaju, to je već jasno i pticama na grani, daleko najjači lobi u FSBiH.
– Navijač svakog kluba ima pravo da donosi mišljenje o tome kakav mu klub ima tretman kod sudija, u Savezu… pogotovo onda kada klubu ne idu dobro rezultati. I tako se na neki način zaboravi na unutrašnje probleme koji imaju ti klubovi. Sudijskih grešaka je uvijek bilo, ima ih i bit će ih i to je realnost. Ali, ako uzmemo Zrinjski i Borac, ostavimo ih izvan bh fudbala i prebacimo ih u Evropu gdje im ne sudi Gigović i ostale sudije, primjetit ćemo da tamo ipak i bez sudija osvajaju bodove, i to nikako ne smijemo osporiti. Propusta je bilo prije VAR-a, i ima ih i sada za vrijeme VAR-a. Mnogi su smatrali da će se taj VAR u BiH koristiti u kriminalne radnje na terenu od strane nekih ljudi, ali evo imamo za primjer gdje se desi kao u Širokom Brijegu nedavno kada je gostovalo Sarajevo i gdje je VAR naštetio i jednima i drugima. Ostaje pitanje koliko smo dobro obučili sudije i koliko kamera je dato da se neka situacija može procijeniti. Zatim, važna je konekcija između VAR sobe i glavnog sudije. Evo imali smo na Evropskom prvenstvu situaciju da VAR u nekim situacijama gdje bi svako od nas svirao penal, on ne reaguje. Jednostavno to se dešava i dešavat će se, a mi moramo biti spremni. Pogledajmo šta se s VAR-om dešava vani u jačim ligama, engleskoj ligi na primjer, podsjetio je naš sagovornik.
Iako se neki možda neće složiti s tom činjenicom, ako se sve dobro sabere i oduzme, dolazi se do zaključka da je novi predsjednik Saveza Vico Zeljković dosta stvari pomakao s „mrtve tačke“ kada je bh. fudbal u pitanju.
– Ja sam samo realan. Ako gledamo na Vicu samo kao Dodikovog sestrića onda ćemo vjerovatno sve svesti na negativu. I to ne treba da čudi jer znamo ko je Dodik i šta želi ovoj našoj zemlji. Ali ako ga posmatramo samo kao predsjednika FSBiH shvatit ćemo da je ipak dosta posla i urađeno u Savezu otkako je preuzeo vlast. Ne smijemo dozvoliti da „od drveta ne vidimo šumu“. Tu su novi tereni koji su mogli biti tu i prije 5,10… godina ali nisu. Uveden je VAR. Uložilo se i u infrastrukturu, klubove… Premijer liga je skraćena, omladinska je ujedinjena, planira se ujediniti i Prva liga FBiH i RS. Sjećate se vremena kada je PLBiH imala 20 klubova!?, prisjetio se bh. sportski novinar
Udruženje premijerligaša mijenja sve
Podsjetio je Sinan i na ranije predsjednike Saveza pod čijim vodstvom su se dešavale zaista nadrealne stvari u bh. prvenstvu…
– Moramo biti realni i reći da klubovi s tradicijom ipak ne mogu kriviti Savez i pojedinca za probleme koje imaju unutar svojih struktura. Evo npr. klubovi poput Čelika, Veleža, Slobode… kod njih kriza traje još iz vremena kad su bošnjački kadrovi dominirali u Savezu. Tada im je zapravo i počeo taj najteži period. Ako se vratimo unazad, npr. dok je bio Jusuf Pušina prvi čovjek u Savezu Željo je smatrao da je on kadar Sarajeva, pa su ga prozivali… Sjećate se dok je glavni bio Iljo Dominković, Orašje je igralo Evropu. Žepče je igralo Evropu. Pa Brotnjo. Pa je onda zahvaljujući Husi Golaću koji je imao jaku infrastrukturu Budućnost iz Banovića igrala Evropu. Koritila je uslove koje ima. Pa, kada je Modriča bila prvak, tada je bio Milan Jelić predsjednik. I Sarajevo i Željo su ne tako davno imali svoje ljude koji su štitili njihove interese u Savezu, ljudi koji su dolazili iz FSKS, prisjetio se Sinanović, te dodaje:
– Ima tu još jedna stvar kad su našu klubovi u pitanju. Često idu u Banjaluku sa samo jednim načinom razmišljanja, da će biti oštećeni, zaraditi kartone, biti poraženi… Ali evo nedavno Sarajevo ode u Banjaluku i pobijedi 0:1. To nije lako kod nas u ligi. Znači ne smijemo govoriti unaprijed šta će biti. Problem je po mom mišljenju što sudije često sviraju prečeste faulove, sjeckaju igru, ne daju da se igra razvije timu koji upravo na tome radi, timu koji ima odlične igrače i koji razvija igru na terenu. To se često dešava upravo Sarajevu. I onda ti 90 minuta utakmice svedu na 15 minuta efektivne igre.
Borac i Zrinjski su u posljednjih desetak godina počeli više da ulažu u klub i ekipu. A drugi su ostali na pričama…, ističe Sinanović. Ako već neki premijerligaši smatraju da su oštećeni i da aktuelna vlast u FSBiH nije dobra, vrlo lako mogu da snažno utiču na to, čak i da smjene vodeće ljude u savezu.
– Osnivanjem udruženja premijerligaša klubovi mogu ostvariti sve! Jer je to potpuno legalno i priznato. Ali, to će potegnuti jedan ili dva kluba, ostali će ostati po strani kao što se desilo kada je Sarajevo lani pozvalo na sastanak. Opet kažem, kada prošetate Premijer ligom vidi se da se nešto dešava, radi se nabolje. Meni lično je mnogo veći problem taj što, kada bi jedan Salah želio da zaigra u BiH, na primjer izrazi želju da zaigra u Širokom Brijegu – on to ne bi mogao ostvariti! Problem je i taj što dosta trenera dolazi s vana i uzima poslove ovdje, ističe Sinan.
Slučaj „Musemić“ je nedavno nastao po završetku meča Zrinjski – Igman gdje je očito nivo nepravde koji se vremenom nakupio u živoj legendi bh fudbala eruptirao u vidu žestokih psovkih koje je Musemić uputio kontroloru suđenja Admiru Šehoviću (ovaj mu se prije toga navodno provokativno nasmijao po završetku meča) pri tom spominjući i Vicu Zeljkovića. Poslije je i sam Musemić priznao je da je pretjerao, ali kazna koju je zaradio u vidu novčane kazne od 3.000 KM ali i suspenzije od pola godine, po mnogima je pokazatelj kakve glave sjede u zgradi FSBiH, u Disciplinskoj komisiji i čiji lobiji vladaju.
Podsjećanja radi, ako se vratimo samo dvije godine unazad sjetit ćemo se događaja u Trebinju, a sve se desilo nakon meča između Leotara i Zrinjskog. Tada je trener Sergej Jakirović ušao u opštu tuču s članovima uprave Leotara. Trener Zrinjskog kažnjen je poslije samo s novčanom kaznom od 1500 KM, te je normalno nastavio voditi Zrinjski. I tada se govorilo kako Jakirović ima ljude iza sebe u Savezu, što Musemić danas očito nema.
Ko nema lobi “donji je…”
O slučaju „Musemić“ Sinanović kaže:
– Znamo ko i je šta je Musemić, i dok je bio igrač i sada kada je trener. Znamo kolika je to fudbalska ikona u BiH. I znamo kako je temperamentan. Poslije je i sam rekao da zna da je pretjerao. Što se tiče Šehovića njega poznajem godinama i on je veliki navijač Sarajeva. I njemu je ono bilo sigurno dosta nezgodno slušati. Evo kako ja gledam na to: sjećam se igrača koji su važili za grubijane u bivšoj ligi, u onoj državi, i mogli su svaku utakmicu dobiti žuti i crveni ali nisu sudiji prigovarali. Sada je Musemić neko kome su se očito „natovarili na kosti“, pogotovo njemu ovako temperamentnom. Čeka se njegova reakcija, izjava, ishitren potez… kako bi ga kaznili pa da se neko naslađuje na tome… Nisam za to, za takav odnos prema jednoj veličini poput Musemića, kaže Sinanović.
Prešli smo potom na teme o reprezentaciji s kojom nikad nije dosadno. Sinanović je počeo od selektora koji su se smjenjivali kao na traci.
– Opet se vraćamo na onu priču kako je Vico došao da ruši bh fudbal i Savez. Ali je činjenica da nikad više nije bilo legendi na klupi Zmajeva kao što je bilo u vrijeme njegovog mandata. Hadžibegić, Kodro, Milošević… pa se kleknulo Vahidu Halilhodžiću, sve mu je ponuđeno, da o svemu on odluči. I kao što znamo nije želio iz svojih razloga. I sada kada su ponovo počele priče i Savezu angažovan je Sergej Barbarez, višegodišnja želja mnogih navijača BiH. Pa su došli ostali bivši asovi iz reprezentacije, Spahić, Papac, Hasagić, Milenković, Hrgović, Bajramović, Muratović… znači nikad više nije bilo značajnijih imena u reprezentaciji odnosno Savezu. I dat im je period od nekoliko godina da nešto prokušaju napraviti, istakao je Sinanović, te se ponovo osvrnuo na bh. fudbal koji je odličan primjer za prikaz da li se nešto radi ili ne radi.
– Za svo to vrijeme, mi ovdje imamo ljude koji prave mnogo veće probleme od onih na koje se diže glas. Tako za primjer imamo nekakve načelnike u Sarajevu i Tuzli koji obećavaju stadione, rekonstrukcije… godinama to traje, uglavnom pred izbore, ali se ne radi ništa. Sloboda je to najbolje osjetila. Isto tako niko i Savezu nije kriv što je ugašena škola Asim Ferhatović Hase, krivi su ljudi u klubu. Dakle, treba sjesti pa razlučiti ko zaista pridonosi a ko ne bh fudbalu.
Domaći stručnjaci bez šanse za posao…
Vratili smo se reprezentaciji i problemima koji su počeli odlaskom Ivayla Peteva koji je, a to je potvrdio skoro svaki igrač reprezentacije BiH koji je negdje i nekad komentarisao selektora, zgradio kult reprezentacije i bio na dobrom putu da nešto napravi, a već je prije toga napravio plasmanom u A Ligu nacija. Ugovor Peteva nije produžen, a onda je krenula „redaljka“ sa selektorima, opraštanja najboljih igrača, serija očajnih rezultata…
– Trebamo znati da Petev nije želja tadašnjeg predsjednika saveza Elvedina Begića. U međuvremenu ni javnost nije ni novinari mnogi, ja prvi jer dajem prednost domaćim trenerima, nisu bili za stranca. Ali su ga očito podržali igrači pogotovo ovi koji su igrali u ligama petice i koji su prepoznali u njemu čovjeka za budućnost. Prepoznali su neki sistem igre u kojem nikom nismo mogli biti „kanta za nabijanje“. Onda je njemu istekao ugovor. Onda se odjednom desila i ona suspenzija Pjanića, pa su bila tu neka saopštenja, neke igre… pa su u Savezu procijenili da je rastanak najbolje rješenje. Nakon Peteva su stizali sve sama imena igračka imena, a radili su i kao treneri. I nijedan od njih sad u eter neće ništa loše reći o Vici. Niko od njih. Bilo je nekih komentara na račun saveza nakon odlaska s pozicije selektora, bilo je nekih saopštenja i obraćanja poput Kodrinog. Ali tokom rada niko nije ništa pričao.
– I onda dolazimo do Barbareza kojeg su željeli svi! Došao je da vrati kult, barem je to cilj. Ako je ovaj ciklus žrtvovan samo da se sastavi tim i vrati kult onda mi nije žao nijednog primljenog gola. Čak i ova utakmica protiv Mađarske gdje smo se svi nadali nekom pozitivnijem rezultatu ne treba da previše brine. Ipak ti su Mađari u mnogo čemu ispred nas, igrali su EURO, sredili su infrastrukturu u zemlji mnogo prije nas. Nisu to oni Mađari kojima si mogao lako zabiti 2-3 gola. U ovoj A ligi nacija, koja je prejaka i sam vrh, Barbarez nije moga ništa, realan je Sinanović po pitanju posljednjih rezultata, a potom se za kraj osvrnuo na jednu stvar koju mnogi zamjeraju Barbarezu koji je jedno najavljivao, a drugo uradio, barem do sada, kada je u pitanju domaći fudbal.
– Ono na šta treba da se fokusiramo je stvaranje domaće baze igrača. Da bi selektor forsirao domaće igrače moraju ih klubovi forsirati. Klubovi moraju da zauzmu stav da forsiraju svoje mlade talente, umjesto što kupuju Afrikance, Azijate i druge igrače. Forsirajmo mlade, kadete, juniore, oni će svi kroz par godina postati seniori. Smeta mi što smo najkritičniji prema domaći trenerima, a ne prema stranim koji ovdje samo dođu, dovedu par igrača, završe neke poslove, zadrže se kratko obično i odu. Onda dođe novi trener i dovede svojih novih pet igrača i tako ukrug… a pare se samo mlate i mlate. Promijeniš 30 igrača kroz par godina koji ti uzmu 2-3 miliona KM i ništa postigao nisi. Meni je, opet naglašavam, žao što jedan Amar osim nema angažman, što više prostora za rad nemaju Varešanović, Alispahić, Musemić, Regoje i drugi. Klubovi kada treba angažovati i dati platu nekom svom stručnjaku, legendi, i vremena da stvori nešto, onda nemaju para, a kada dolazi stručnjak s vana onda se odriješi kesa s 20, 30 hiljada KM i daju mu se i plata i vrijeme. Zbog toga pati naš fudbal, zbog toga pate klubovi i oni u vrhu i na dnu Premijer lige, i automatski gubiš proces, razvijanje baze domaćih mladih fudbalera koji bi sutra kucali na vrata reprezentacije, zaključio je Sinanović u razgovoru za Bosnainfo.