Iako je već dugo umirovljen te ne trči zelenim terenima, njegovih se zlatnih dana igranja i dalje mnogi jako dobro sjećaju.
Naime, Batistuta je za vrijeme najveće slave imao nadimak Batigol te je bio golema zvijezda. Proslavio se zahvaljujući svojim jakim, a preciznim udarcima, a 1999. je bio proglašen i nogometašem godine. 2004. je završio na listi najboljih nogometaša svih vremena.
Karijera mu je započela 1988., a ubrzo je iz Argentine preselio u Italiju i tamo nastavio karijeru. 2000. je Roma za njega platila čak 36 miliona eura, što je tada bio najveći iznos ikada plaćen za nekog nogometaša starijeg od 30 godina. Na kraju se penzionisao 2005., a do danas ostaje drugi po redu najuspješniji argentinski nogometaš svih vremena – odmah nakon Lionela Messija.
Batistuta je za reprezentaciju Argentine postigao 54 gola u 78 nastupa, a posebno se proslavio protiv Bosne i Hercegovine kojoj je u prijateljskoj utakmici zabio hat-trick u trijumfu Gaučosa od 5:0 1998. godine.
Inače, ovaj legendarni sportaš dolazi iz skromne obitelji mesara i tajnice. Odrastajući s tri sestre, Batistuta je naučio cijeniti žene i tretirati ih s poštovanjem, a buduću je suprugu upoznao kada je imao samo 16 godina, a ona tek 15. Vjenčali su se 1990., a 1991. se par odselio u Firencu gdje im se godinu dana kasnije rodio i sin. Nakon prvog djeteta, došla su na svijet još dvojica dječaka, 1997. i 1999., a nakon 13 godina u Italiji, porodica se 2003. preselila u Katar.
Tamo su živjeli sve do 2007., a od tada do danas ponovno su stanovnici Argentine. No, ono što mnoge iznenađuje je to što se nekoć uspješni nogometaš više uopće ne bavi nogometom već uživa isključivo u golfu i jahanju konja, a sam je rekao kako mu je nogometne lopte dosta za cijeli život. Također, sportu je okrenuo leđa te je pokrenuo svoju građevinsku tvrtku čiji je danas direktor.
Iako se na prvu može činiti kako mu je u životu sve išlo od ruke, Batistuta je iskusio i teške trenutke. Tako je otkrio kako je nakon penzionisanja obolio od opake bolesti koja mu je opterećivala hrskavicu. Navodno su ga noge toliko boljele da nije mogao stajati te je poželio da mu amputiraju noge samo da mu bude lakše. Trenje kostiju zadavalo mu je neizmjerne muke, no srećom, stanje se nakon jedne od operacije kostiju popravilo, a nogometaš je opet postao pokretan.
Ipak, izjavio je kako smatra da se previše tijekom karijere umarao i trošio fizički te da, da može vratiti vrijeme, nikada ne bi opet to ponovio. Mnogi smatraju kako je zbog takvog stava izdao ‘svetu’ ljubav – nogomet.