Nije zaboravljen, mnogi ga se sjete svakog dana, a posebno sportisti. Mnogima je bio idol, Ćirine riječi se pamte, bio je zaista poseban u svakom smislu te riječi.
‘Bez dlake na jeziku’, otvoren i uvijek zanimljiv za medije. Nije se libio prozvati, pa i nagraditi, a često uz psovke i brojne šale.
Zanimljivo da na mjestu gdje je okupan ni godinu dana poslije nema spomenika. Tek drveni križ i cvijeće. Kao da su najbliži zaboravili svog Ćiru, a da nešto ne štima dalo se naslutiti kada je legendarni trener kazao da se njegova djeca ne slažu oko njegovog bogatstva.
“Ima ga dovoljno za sve”, rekao je tada Ćiro. Nešto kasnije, Ćirina mlada kćerka Katherine tužila je brata i majku zbog nasljedstva i jasno je bilo da se vodi pravi mali ‘rat’ za imovinu.
Iza Blaževića je ostalo trojice djece, a samo sin Miroslav živi u Hrvatskoj. Najviše ga je i hvalio Ćiro, a za kćerke govorio da mu se nisu ni javile kada su čule da ima rak.
Sve to govori da odnosi itekako nisu bili na nivou, čak naprotiv, pa nije ni čudo da je mjesto gdje je legendarni Ćiro ukopan skoro i zaboravljeno od njegovih najbližih. Ukazali su na to i hrvatske kolege te sa nevjericom ispratili cijelu situaciju.
Ipak, ovakve stvari i nisu neka novost. Djeca vrlo često zaboravljaju svoje roditelje poslije njihove smrti, a borba za imovinu i nasljedstvo krene od prvog dana.
Radio je i u našoj zemlji
Fudbalsku karijeru Blažević prekinuo u 31. godini, a prve trenerske angažmane je imao u Švicarskoj gdje je bio i selektor te zemlje.
Nakon što je preuzeo Rijeku 1979. godine s kojom je dogurao do četvrtfinala tadašnjeg Kupa Kupova, uslijedio je dolazak u Dinamo.
Bio je glavni kreator čuvene Dinamove generacije koja je 1982. godine nakon 24 godine čekanja uspjela osvojiti titulu prvaka. Poslije je taj trofej opisao kao najveći uspjeh u karijeri.
Zenit tenerske karijere svakako je doživio na Mundijalu u Francuskoj 1998. godine gdje je reprezentaciju Hrvatske odveo do trećeg mjesta.
Od brojnih klubova na čijoj klupi je sjedio ljubiteljima bh. fudbala je ostat će u sjećanju i njegov angažman u Slobodi iz Tuzle s kojom je izborio povratak u Premijer ligu 2014. godine.
Skandirali su mu tada ‘Ćiro, pederu’, a on je isto pjevao, te osvojio Tuzlake, ali i cijelu bh. javnost. Preminuo je dva dana prije svog 88. rođendana, a u svom Travniku dobio je i mural u centru grada. Sredinom 2022. godine bio je u svom Travniku na humanitarnoj utakmici pred 5.000 gledalaca na Piroti.