Nekada je gledati Željine treninge bio stvar prestiža, više se moglo vidjeti i uživati nego na utakmicama. Zamislite stojite iznad pomoćnog terena, sve se čuje, a na njemu Ivica Osim raspoređuje, hvali ili kudi Mešu Baždarevića, Harisa Škoru, Radeta Papricu. Svaki njihov dodir s loptom rađao je oduševljenje među prisutnima.
Današnji fudbaleri Željezničara istinski su heroji s obzirom na današnje vrijeme i okolnosti. S mizernim primanjima u vrlo teškoj finansijskoj situaciji gdje je klubu najbitnije dobiti licencu odigrati koliko-toliko solidno, a uz malo sreće ili pak znanja mogli su se boriti i za nastup u Evropi, no ono što je trenutno aktuelno jeste pitanje šta ova ekipa Željezničara može naredne sezone.
Trener Edis Mulalić se slomi. Skoro pa je aktivni učesnik treninga, no kada sve sabereš i oduzmeš, na treningu ne možeš uočiti veći kvalitet nego kad bivši fudbaleri igraju ozbiljniji termin.
Plavi su tokom ove pauze doveli dva igrača koji mogu igrati u vrhu napada (Dženan Haračić, Dženis Beganović), Brazilca Santosa te igrača koji će zaoštriti konkurenciju na lijevom beku Stjepana Vegu. Po onome kako ih je jučer trener Mulalić rasporedio, da neko naredi da sutra krene prvenstvo, devet od 11 igrača prve postave moglo bi se nazrijeti.
Na golu Bender, desno Galić, lijevo Vego, u sredini Kosorić i Cocalić, dva zadnja vezna Mekić i Hajdarević, desno krilo Subašić, Štilić kao “desetka”, na lijevom krilu Santos te u napadu Hodžić koji je po vokaciji zapravo zadnji vezni. I ako ćemo izdvojiti neku trenersku karakteristiku Edisa Mulalića iz prethodne polusezone to je da je majstorski prepoznao Hodžićeve kvalitete po kojima može biti centarfor. S klupe da upadaju 3B, Bekrić, Beganović, Beća
Mnogi smatraju da će smisao igre Željezničara naredne sezone zavisiti od “raspoloženosti” Semira Štilića. Dovoljno je vidjeti jedan trening pa da oni koji ne znaju ništa o Željinoj ekipi, a znaju bar nešto o fudbalu i jednom su bar poigrali sa rajom, zaključe o kakvom se virtuozu radi. Ono što je sporno, pa makar Štilić nije u najboljim fudbalskim godinama, je da ne postoji njegova “raspoloženost”. Kao varijabla postoji samo razumijevanje Štilića. To da nije on igrač kojem se gura lopta u prostor, već obratno. I to će uraditi bolje od svakog igrača ne samo ove lige, već i mnogo ozbiljnijih.
Ako ćemo prema onome kako su funkcionirali sinoć, odbrana protiv napada, možda ga mogne ispratiti Brazilac Santos koji je vrlo lagan, ali će mu trebati vrijeme da ga shvati. I to jeste problem svake ekipe u kojoj je Semir igrao. Ako ima “krampu” ispred sebe i njoj treba dati loptu, piši propalo. Ako nema nekoga s kojim može odigrati dupli pas kako treba – Štilić je igrač manje u ekipi. Ako neko misli da će on uzeti loptu na centru i predriblati sedam igrača i sam sebi nabaciti za škarica – taj je u glavi vjerovatno smiksao Safeta Sušića i Lionela Messija. Kad je Štilić ispred sebe Lewandowskog, Rudnevsa pa i Krpića glatko ih je “prodavao” dalje. Ono što je za njega najbitnije je da je u liniji i da su pluća sve šira.
Također, ono što je lako uočljivo je vrhunska inteligencija Edina Cocalića. Kao da čovjek igra s pola snage, a ustvari je “samo” pametan. Ostalo? Požrtvovanost i bacanje na glavu glavni je adut. Za šta će to biti dovoljno nakon polusezone gdje se jedino na taj način moglo opstati, istinsko je pitanje. U narednim danima bit će održana i dugo očekivana Skupština, no i ako bude lijepih vijesti, teško je očekivati da se na ho-ruk dovode pojačanja.