Fudbal

BASTA, ADIO! Buffon se borio s bolesti koja uništava, a onda je postao fudbalski Superman

Gianluigi Buffon je 24. marta 2017. ponovno stao na gol Italije protiv Albanije. Ali nije to bila samo još jedna utakmica za čuvenog golmana. Bio je to 1000. nastup u njegovoj karijeri.

FOTO:  EPA-EFE/DANIEL DAL ZENNARO; EPA-EFE/PAOLO MAGNI (MONTAŽA)
FOTO: EPA-EFE/DANIEL DAL ZENNARO; EPA-EFE/PAOLO MAGNI (MONTAŽA)

39-godišnjak se pridružio šestorici svoje braće golmana u grupi od 18 igrača koji su postigli četveroznamenkasti broj u seniorskim nastupima.

Dugovječnost je nešto lakša za stopere, Peter Shilton, Rogerio Ceni i Ray Clemence zauzimaju prva tri mjesta, ali Buffonovo postignuće je i dalje impresivno. I tek sada je gotov. Nakon 1151. utakmice.

Vrijeme je da se zapitamo jesmo li posljednja dva desetljeća imali privilegiju gledati najvećeg golmana svih vremena.

To je, naravno, subjektivno pitanje, koje se ne može mjeriti samo brojem utakmica. Lev Yashin, Gordon Banks, Peter Shilton, Peter Schmeichel, Iker Casillas i Manuel Neuer imat će svoje pristaše.

Ali kada je riječ o pouzdanosti u modernom dobu, Buffon je bez premca.

Iako su Casillas i Neuer dominirali nagradom za najboljeg svjetskog golmana tokom posljednjeg desetljeća, a ljudi poput Petra Cecha i Olivera Kahna demonstrirali su vlastitu briljantnost, niko se ne može mjeriti s Buffonovom besprijekornom dosljednošću u posljednjih 20 godina.

Specifikacija golmanskog zanata se promijenila, ali od svog debija u Serie A 1995., Buffon je evoluirao naizgled bez napora, djelujući kao sve, od konvencionalnog šutera do prve linije napada i svih stvari između.

Unatoč njegovom nizu nevjerojatnih odbrana, tako često u kritičnim trenucima, prilično je teže snimiti YouTube video najdojmljivijih aspekata njegove igre: Buffon je rođeni vođa koji gotovo nikad ne griješi.

Ta potraga za savršenstvom ono je što je inspiriralo Buffona da tako dugo bude najbolji. Umjesto da se ponosi svime što je postigao, on ostaje vođen onim nekoliko stvari koje nije.

“Godinama sam se pitao što me tjera da nastavim igrati”, rekao je u martu 2017. “Da sam osvojio Ligu prvaka, bio bih prazan: ta me misao potiče.”

Pobjednički mentalitet

Buffon je u više navrata govorio o mazohističkim sklonostima potrebnim za golmana, posebno na najvišoj razini.

“Mazohist i egocentrik također”, rekao je za Guardian. “Mazohist jer kad igraš na golu, znaš da je jedina sigurna stvar u životu da ćeš primiti gol. A znaš i da primanje golova nije nešto što ti donosi sreću.”

Koliko god se posao promijenio, psihološki profil najboljih, najkonzistentnijih golmana ostaje isti, a iako se taj ‘perverzni’ način razmišljanja nekima može učiniti zastarjelim, često je mentalitet taj koji odvaja velike od dobrih.

Yashin je to sažeo: “Kakav je to golman koji se ne muči zbog gola koji je primio? Mora da se muči! A ako je miran, to znači kraj.

“Trik je”, rekao je Rus, “popušiti cigaretu da smiriš živce, a zatim popiti veliki gutljaj žestokog pića da toniziraš mišiće.”

Buffon, koji i sam uživa u cigaretama – iako vjerojatno ne kao dio svoje rutine zagrijavanja – dobivao je sličan užitak od igranja uloge i slaže se s Yashinom o važnosti održavanja izgleda.

“Najvažnija stvar za golmana je osjećaj sigurnosti koji prenosi na druge. Morate to prenijeti, bez obzira što zapravo osjećate.

“Čak i ako niste sigurni u sebe, trebate druge da vjeruju da imate kontrolu nad situacijom i da se mogu osloniti na vas.”

Parma je dala povjerenje Buffonu kada je imao samo 17 godina – samo pet godina nakon što je odlučio biti golman.

Bačen u vatru protiv budućeg prvaka Milana i napadača u kojem su bili George Weah, Roberto Baggio i Zvonimir Boban, napravio je niz dobrih odbrana kako bi sačuvao gol.

Jedna odbrana Baggiu, kada je mladi golman izletio sa svoje linije i blokirao udarac glavom, nagovijestila je zašto će Buffon postati poznat kao Superman.

Bio je to nadimak koji je Buffon prihvatio, a tinejdžer je ispod dresa nosio majicu s logotipom superheroja. Redovito je paradirao tokom njegove druge sezone kao Parmin broj jedan, tokom koje je odbranio penal Ronaldu tijekom domaće utakmice protiv Intera.

S loptom koja je još bila u igri nakon njegove odbrane, Buffon je, nakon što je još jednom provjerio da li je njegova strana sigurna u posjedu, nestao iza svog gola, sklonio reklamni pano i žestoko slavio s navijačima.

Buffon je uvijek prihvaćao krajnje osjećaje koji dolaze s golmanom. Od svog debija, stoper rođen u Toskani uspio je ostati miran i pribran na zapovijed, dok su njegove povremene eksplozije, bilo u radosti ili bijesu, gotovo uvijek tempirane do savršenstva za dobrobit svih oko njega.

Prelazak u Juventus

Kada je 2001. stigao njegov svjetski rekordan transfer u Juventus, nikad nije bilo sumnje da Superman neće moći nositi težinu cijene od 100 milijardi lira.

Buffon je pomogao Juveu da dominira Serie A, osvojivši Scudetto četiri puta u prvih pet sezona u klubu. Skandal Calciopoli oduzeo je Juveu posljednji od ta dva naslova, no tada je golman zapečatio svoj status legende Juvea.

Buffon se iz Njemačke vratio u ljeto 2006. kao pobjednik Svjetskog prvenstva i nositelj nagrade Lev Yashin, no čekala ga je sezona u Serie B.

Ta je mogućnost bila previše za Fabia Cannavara, Liliana Thurama, Gianlucu Zambrottu i Zlatana Ibrahimovića, koji su svi preskočili brod koji tone, ali Buffon je ostao na mjestu.

“Mogao sam otići tog ljeta i kontaktirali su me važni klubovi”, rekao je Buffon za Corriere dello Sport. “Ali odlučio sam ostati u Juveu prije svega jer vjerujem u zahvalnost. To je vrijednost koju bismo kao društvo dobro vratili na površinu.

“Također sam želio konkretno dokazati da vrijednosti nogometa u koje vjerujem nisu samo deklarirane i izgovarane retorički, već se provode u praksi.

“Nogomet nije samo biznis, on je i sentiment. Sport bi umro bez prvog ili drugog, to bismo trebali znati. U svom malom dijelu pokušao sam dokazati da je tako.”

Juve je prebrodio minus od devet bodova i vratio se u Serie A iz prve, a Buffon je odigrao glavnu ulogu u povratku Stare dame u vrh talijanskog nogometa.

Život nakon 30

No, osim te jedne sezone, do 30. godine kada se većina golmana približava svom vrhuncu, Buffon je već igrao na najvišoj razini 13 godina i u talijanskoj ekipi više od desetljeća.

Povrede, koje su, osim operacije na iščašenom ramenu 2005., rijetko bile briga za Buffona prije, počele su uzimati svoj danak, postavljajući pitanja o tome koliko je kilometara imao u spremniku.

“Fizički sam počeo više paziti na sebe otkako sam navršio 30. Zadržavanje na određenoj razini zahtijeva žrtve,” priznao je Buffon, koji je, poput Juventusa, ponovno otkrio svoju nepobjedivu auru 2011.-12., kada je Stara dama ostala neporažena pod Antoniom Conteom osvojivši svoj prvi naslov Serie A od Calciopolija.

FOTO: EPA-EFE/ELISABETTA BARACCHI
FOTO: EPA-EFE/ELISABETTA BARACCHI

“Smiješno je kad ti najave sprovod, a ti im onda odeš i dokažeš da nisu u pravu”, rekao je Buffon nakon što je ismijavao osmrtnice koje su bile napisane.

“Sada mogu otići na moju sahranu, ali tamo neće naći nikoga. To je ono za šta živim, da natjeram ljude da jedu njihove riječi.”

Mračni dani

Iako su kritike, nevolje i porazi bili Buffonovo gorivo za njegove brojne trijumfe, jedna od njegovih najvećih pobjeda došla je izvan terena, ali još uvijek pod punim sjajem svjetla reflektora.

“Od decembra 2003. do juna 2004. patio sam od depresije,” rekao je za FIFA.com 2008. godine.

“Nikad nisam razumio zašto, ni tada, ni prije, ni poslije. Nisam bio zadovoljan svojim životom i nogometom. Noge bi mi se odjednom počele tresti.

“Bilo je to mračno razdoblje jer sam ja sunčana i optimistična osoba. Razmišljao sam, ‘kako bogati i normalni ljudi mogu patiti od depresije?’”

Napredak je bio spor u uklanjanju stigme oko mentalnog zdravlja u sportu, ali prije 19 godina čak je i to bilo daleko. Čak i kada je Buffon priznao potrebu za traženjem pomoći, njegove su mogućnosti bile ograničene.

“Problem je bio da sam rekao: ‘Odlazim na dva mjeseca da mi bude bolje’, bio bih gotov”, rekao je kasnije za The Guardian.

“Jer svaki put nakon toga, da nisam uspio s odbranom ili šta već, podsjetio bih se na to razdoblje. Jednostavno si nisam mogao dopustiti da odem na dva ili tri mjeseca da mi bude bolje.”

Unatoč početnom neumjesnom skepticizmu prema traženju stručne pomoći – “Mislio sam da su psiholozi ljudi koji otimaju, naravno figurativno, novac od nesigurnih” – Buffon je potražio potrebnu pomoć i otvorio se onima koji su mu bili najbliži. Upalilo je.

“Dogodilo se iznenada”, rekao je. “Nekada sam se bojao izaći na teren. Na Europskom prvenstvu u Portugalu na utakmici između Italije i Danske, užasna utakmica, samo sam ja bio nasmijan.”

Unatoč njegovoj auri nepobjedivosti na terenu, Buffonova bitka pokazuje da je Superman čovjek. Ima mana i strahova – prije svega, od osa, fobije koja ga je gotovo spriječila da jednom izađe na teren pod Fabiom Capellom.

A prevladavanje tih mana i strahova čini ga doista posebnim čovjekom.