Ulaz u Zlatan Court, reflektorski osvjetljeni teren stisnut između nebodera u Rosengardu, ispisan je porukom njegovog istoimenog dobrotvora, koji je odrastao nabacujući loptu u ovom centru grada Malmea. “Ovdje je moje srce, ovdje je moja historija, ovdje je moja igra”, rekao je Zlatan Ibrahimović.
Kada se Ibrahimović vratio u Rosengard da otvori ovaj objekat 2007. godine, dočekala ga je masa obožavatelja, on im je potpisivao lopte. Jednu takvu je imao i Mirsad Ahmedhodžić, koji se tada okrenuo i dao loptu svom osmogodišnjem sinu Anelu.
“Bila je to srebrna lopta i bilo je toliko ljudi koji su je pokušavali ukrasti”, ističe Anel.
“Samo sam uzeo loptu i otišao kući. To je bila prva stvar koju sam pokazao prijateljima. I vraćao sam se da igram na tom igralištu, skoro svaki dan. Bio sam malo glup, jer sam stalno igrao sa tom loptom i ona se upropastila. Sada bih volio da sam je zadržao.”
Za Ahmedhodžića, a posebno njegovog oca, koji je sa 17 godina pobjegao iz ratom razorene Bosne, Ibrahimović je bio svijetli simbol onoga što mogu postići oni koji su u životu počeli sa malo toga.
“Za mene je on bio velika, velika inspiracija”, rekao je Ahmedhodžić. “On je bio jedan od najboljih napadača na svijetu. I puno je pomogao djeci u mom kraju (U Malmeu).”
Ibrahimovićev poster krasi zid Ahmedhodžićeve kuće na rubu Sheffielda, gdje on sada igra za tim Sheffield Uniteda, koji je drugoplasiran u Championshipu. Dolaskom u Sheffield Anel je impresionirao mnoge.