Sport

Željin povratak u realnost: Zadatak NSBiH je da ogadi fudbal na najposjećenijem stadionu i to se moralo znati i u skladu s tim ponašati

Bukvalno je sve, od samog početka, nekako navodilo da 9.000 prisutnih na stadionu Grbavica u nedjelju naveče neće poslije utakmice između Željezničara i Borca otići na piće.

FOTO: BOSNAINFO
FOTO: BOSNAINFO

Kasno je bila utakmica. Nekako nepopularan termin, ali opet stadion je bio ispunjeniji nego što bi bio igdje u BiH gdje za to postoje uslovi.

Željezničar je na Grbavici igrao i protiv Zrinjskog i protiv Širokog, ekipa koje su do jučer jedine bile ispred Plavih na tabeli. I nije pobijedio. Objektivno, jedne je trebao dobiti, a i protiv drugih je bio puno bolji, ali, eto, možda bi remi bio najrealaniji…

Meč s Borcem, koji je ublizu, s jednim bodom manje i aspiracijama zasnovanim na nesumnjivoj podršci sudijske i svake druge organizacije privatne prćije Vice Zeljkovića – zbog čije protežiranosi isti taj Borac u Evropi ispadne od predstavnika Farskih Ostrva, a stadioni sa hibridnom travom ne mogu biti postavljeni ni za pola godine – bio je takoreći najbitniji otkako je na klupu sjeo i palicu preuzeo Edis Mulalić.

Nijedan susret, ni na Grbavici ni bilo gdje drugo, nije nosio takvu notu važnosti i ozbiljnosti kao sinoćnji.

Poslije svakog moglo se desiti i da izgubiš, ali ne bi se puno tugovalo ako bi dao sve od sebe.

Utakmica s Borcem, pak, bila je svojevrsni test. Kakav si kad igraš pod pritiskom i kakav si kad igraš bukvalno protiv direktnog konkurenta za pozicije koje nešto znače i nešto ti donose. I kako ćeš se ponašati u takvim okolnostima.

Jesu li Plavi položili test? Pali su kao s kruške, vrativši sve ljubitelje plave boje u surovu realnost u kojoj su bili prije pola godine. Sinoćnja utakmica pokazala je nedoraslost za bilo šta kada se nešto mora, ali i činjenicu da je ekipa toliko nezaštićena, da najčešće mora zabiti tri gola da bi pobijedila jedan razlike.

Realno, od svih ekipa koje su dolazile ove jeseni na Grbavicu Borac je bio najozbiljniji, iako u prethodnim mečevima uopće nije odavao taj dojam. Zbog čega je to tako, određenu ako ne i najveću krivicu snose Željini igrači i postavka na terenu. Recimo, vezni red bio je puno bolji, razigraniji, s više ideje.

No, ni to nije najveći problem.

Željo je, kao po belaju, dopustio da mu na odbicu gol zabije njegov bivši junior što je još više stvorilo nervozu na i tribinama i među igračima, a onda je kao šlag na tortu nespremnosti i nedoraslosti udarna igla dobila crveni karton i dodatno otupila ionako jalovu ekipu. U najvažnijoj utakmici dobiješ crveni karton…

Kad podvučeš crtu, isto kao na parkingu kada igraju “veći” protiv klinaca koji znaju lopte, ali ih ovi nadmudre namazanošću i naprave u njima nemir koji ih na kraju dotuče.

I uz onakvo tendenciozno suđenje, tačno dovoljno imaš da izgubiš za dlaku.

Najgore od svega: Ovaj Savez indirektno je ogadio fudbal barem polovini onih koji su zadnjih pola godine uživali doći na Grbavicu, bez obzira ko je protivnik i koliko će na kraju biti rezultat.

I kao da mu je to jedina funkcija. U ovoj zemlji Nogometni/fudbalski savez ne služi za promociju fudbala, već upravo suprotno, za antipropagantu i kontinuirano obesmišljavanje, koje se najbolje ogleda u evropskim nastupima.

A što se Želje tiče, možda mu je najbolje da nema nikakve ambicije, da igra kao da ništa ne mora. I da to čini bez nervoze, hampe, nemira… I nikada ne nasjeda na provokacije, jer do kraja prvenstva tako će biti.

Prihvati notifikacije