Igrača je i bilo, mnogo onih koji bi započinjali karijeru na Koševu, pa se obreli na Grbavici i obrnuto i to prije nego što bi postali profesionalni igrači. Elvir Baljić je recimo jedan od njih, legendarni majstor Sretko Vuksanović također, pa Nermin Vazda, ali i Kemal Alispahić.
Upravo je Valter koji važi za pasioniranog analitičara i pozvaoca suštine fudbalske igre jedan od dvojice trenera u novijoj historiji koji je radio u oba kluba. Drugi je Jirži Plišek.
Alispahić je za Bosnainfo iznio svoje viđenje trenutnog stanja u Sarajevu i Željezničaru koji će u petak od 20 sati odigrati novi derbi Šta je ono čime se mogu pohvaliti, ali i koje su im najveće mane. Bez ustezanja upustio se u analizu.
– Sad ću vam priznati da po meni Sarajevo u zadnjih desetak godina nije imalo bolju ekipu, potentniju i bržu. Ono što je najveći problem Sarajeva je što godinama brzo padnu u depresiju, samo jedan loš rezultat i odmah se stvori vještačka kriza. Dakle, jako dobro odražen prelazni rok, pripreme i onda za tili čas to sve padne u vodu jer se izgube u vlastitom nepovjerenju. Sada je trenutno tim u periodu kada ne znaju kako bi igrali, šta je dobro za njih. Mislim da nemaju igru adekvatnu kvaliteti ekipe jer ih jedan poraz izbacio iz ritma i ne znaju sada šta bi i kako bi – priča Alispahić i bez pretenzija, da ga se pogrešno ne protumači, dodaje kako bi najbolje za klub bilo da trener Feđa Dudić ostane dosljedan sebi i igri iz pripremnog perioda i prve dvije utakmice prvenstva.
– Ta igra je bila oduševljavajuća, prema nasprijed besprijekorna. Krenuli su s jednom igrom i onda odustali. Time su pokazali da nemaju samopozdanja, nisu trebali odustajati od ganjanja, pritiska na zadnju liniju, forsiranja posjeda, sve je bilo skoncentrisano na protivničkoj polovini, lako su ulazili u prilike… Onda im se desila Tuzla gdje je napravljena ogromna taktička greška, a Tuzla ima možda i bolju ekipu od Sarajeva za ovo kako je Sarajevo igralo. Išli su glavom bez obzira – riječli su Alispahića.
Ono, međutim, što vidi kao veći problem kada je u pitanju bordo tim od pogrešne taktike u jednoj utakmici je taj konstantni pritisak koji izgriza samopouzdanje igrača. Konstantno prelamanje preko koljena, čega je očit primjer i raskid ugovora s čovjekom koji je promašio penal u 95. minuti – Rifatom Kapićem.
– To je zanimljiv i rijedak fenomen, što se kada kola krenu nizbrdo konstantno individualizira krivica, pa je nekad kriv bio Melunović, a sada Kapić. A ustvari upravo im tribine nemetnu takav pritisak koji je neizdrživ. Igranje za Sarajevo, pa i treniranje je potpuno nešto drugo nego kada ste dobri bilo gdje drugo. Uvijek je neko kriv, a zapravo nikada to nije taj krivac. Koliko je trenera i igrača promijenjeno i uvijek se opet nađe neki novi “krivac”. Teško je biti igrač Sarajeva, ali to je već neka druga tema i ne bih da ulazim u to šta bi po meni tu bilo potrebno – smara Alispahić.
Koliko je bio iznenađen promjenom u pristupu kod fudbalera Sarajeva, toliko ga je od početka sezone najviše oduševila partija Željezničara protiv Tuzle.
– To je bilo prvi put da sam vidio da su treneri Željezničara bukvalno dobili utakmicu. Ko zna, moguće je primijetiti kada gleda utakmice, postoje četiri standardne situacije, koliko u igri ima šablona, onoga šta je ko radio na treningu i koliko je usvari igra zasnovana na onome što igrači kroz svoj kvalitet naprave. Željo je protiv Tuzle odigrao apsolutno na jedini način kako je trebao odigrati. Uopšte oni nemaju bolju ekipu od Tuzle, ali do izražaja je došla taktika. I to je nešto što je dobro za našu ligu, da i ona koliko god je nekvalitetna postaje takmičenje gdje ne možeš uvijek igrat baš isto. Moraš razmišljati i o protivniku i prilagođavati se u odnosu na njegove kvalitete – priča Alispahić.
U tom kontekstu kaže da bi predstojeći derbi mogao biti vrlo zanimljiv. Da će i bolja taktička pripremljenost biti od izuzetne važnosti.
– Primarna će biti energija, a onda taktička zrelost. Što se energije tiče, mislim da je Željezničar tu u prednosti, barem prema onome kako su na energiju dobili Tuzlu koja je samljela Sarajevo. Imat će u petak iza sebe publiku i to je nešto što ih može nositi naprijed, jer je evidentno koliko bolje igraju kući s publikom, nego na strani. Tehnički, Sarajevo je mnogo bolji tim. Oni imaju šansu da ostvare dobar rezultat ako uspiju ostvariti posjed, ako izdrže taj početni presing domaćina i ako ne budu previše gubili loptu. Željo mislim da se neće upustiti u tu vrstu nadigravanja, tehničkog fudbala, jer osim Štilića ja ne vidim ko može tako igrati. Njihov adut je igra čovjek na čovjeka, agresivni pritisak – bez dlake na jeziku je Alispahić.
Musa vs Santos
Itekako zanimljiv bit će sudar na lijevoj Željinoj (Santos Clerismario), odnosnoj desnoj strani Sarajeva gdje igra još jedan fudbaler što nastupao je u oba gradska rivala, Muhamed Musa.
– Dugo nisam vidio bržeg igrača od ovoga malog Santosa. Mislim da u ligi ne postoji brži, njemu gurnuti loptu u prostor već je izgledna prilika, a osim toga može je sam sebi gurnuti u for i pretrčati čuvara. Željo bi mogao biti opasan i s druge strane ako zauzme tu ulogu novi igrač Amoah i sa Štilićem mislim da su oni vrlo ubojiti.
Sistem igre
Jedno od objašnjenja zašto je Sarajevo promijenilo strateški pristup u prethodnim utakmicama je i to što da bi igrali duboko moraju imati brze stopere, a oni su jednog prodali poslije tri gola, drugi se povrijedio nakon nekoliko sekundi u igri protiv Posušja, treći isto tako…
– Mislim da to nema veze, u Sarajevu Musa može biti stoper, može Đokanović. Poenta je da ne gubiš lako loptu. Sve što je Sarajevo primilo golova primilo je po izgubljenoj lopti. Protiv Tuzle šta se desilo? Stajali su visoko, ali nisu igrali na kratkom prostoru, nego široko i onda te samo iskontriraju, ne možeš to iskontrolisati. Sloboda to nije mogla jer ona nema takve igrače kao Tuzla. Kada praviš sistem igre uzimaš sve u obzir, razne faktore, svoj tim, protivnika
Mislim da će ova utakmica biti jako bitna za oba tima, nekada može značiti otkaz. Oba tima su pod pritiskom i bit će zanimljivo vidjeti na šta će se treneri odlučiti – kazao je Alispahić i na kraju poentirao:
– Najbolje o tome koliko je ko dobar govori koliko lako dobivaš lagane utakmice, protiv nominalno manjih ekipa. Sjećam se kada smo sa Željezničarom dominirali prije 20 godina, protivnici kada dođu na Grbavicu mole te da bude 2:0 jer obično do poluvremena uvalimo tri komada većini tih ekipa.