Sport

Omladinski pogon FK Željezničar vapi za reorganizacijom: Kako promijeniti malograđansku, sitnošićarsku svijest?

Kada stranci dođu u BiH pa malo izvide situaciju brzo shvate da je najveći problem društva - korupcija.

FOTO: DAMIR HAJDARBAŠIĆ / FK ŽELJEZNIČAR
FOTO: DAMIR HAJDARBAŠIĆ / FK ŽELJEZNIČAR

Na nedavnom Masterclassu u organizaciji agencije Viamedia, razgovaralo se o učinkovitim kampanjama u borbi protiv korupcije, pa je jedan od eminentnih predavača, onako usput, tokom užine, ustvrdio da je 60 godina kontinuirane kampanje potrebno da bi se promijenila svijest kod ljudi o globalnoj njezinoj štetnosti. Da je to problem pa čak i za one što budu misle da su nešto dobili. Sitni šićar nauštrb globalnog blagostanja. Ali, to smo mi, država u kojoj su oni koji nas predstavljaju najveći pohlepnici, ogledni primjer, neko na koga bi se tobože trebalo ugledati. “Bil’ ti, evo pođi od sebe”, šprdali su se Nadrealisti

Kada bi ljudi znali kako trenutno funkcionira Željina omladinska škola, ponos bh. fudbala, bilo bi im jasno da je to ustvari preslikana stvarnost čitavog našeg društva. Od 2015. Željezničar nije izbacio igrača koji bi bio kvalitet za reprezentaciju BiH (Hadžiahmetović, Bajić), a i to tada što su zaigrali za prvi tim mogu da se zahvale pojedincima i sticaju okolnosti (kokuzluku), a nekom dobro ustrojenom sistemu. FK Željezničar u prošlosti, ako ičim mogao se hvaliti svojim podmlatkom, “Grbavica – škola fudbala”, ali avaj, nešto u zadnje vrijeme ne funkcioniše.

Izrodilo se tu i novih trenera, školovanog kadra, ali sve je manje djece. Svjesni su i u rukovodstvu kluba da se u svim segmentima napravio nekakav, kakav-takav pomak, ali djeca… djeca su problem. A što li bože?

Na jučerašnjoj vanrednoj konferenciji za novinare gdje je čuveni Željin fudbaler Edin Ćurić predstavljen za novog rukovodioca omladinske škole, predsjednik Edis Kovačević nije želio biti direktan u odgovoru na pitanje šta smatra najvećim problemom Željine omladinske škole. Iako nema šanse da ne zna šta je problem.

– Šta god da je uzrok koji je doveo do toga, činjenica je da nikada nismo imali manje djece. Ne možemo reći imat ćemo ih 1.000 u narednih godinu dana, ali prosto je nedopustivo da neke privatne škole imaju više djece i da su te škole organizovanije – kazao je Kovačević apostrofirajući problem masovnosti.

No, šta je uzrok što se roditelji radije opredjeljuju upisati djecu u škole bivših fudbalera, za koje ne znamo kakve trenerske i pedagoške karakteristike posjeduju samim tim što su nekada bili fudbaleri?

(I to može biti jedna od tema za razmatranje: Što je više fudbalskih škola, to je manje kvalitetnih fudbalera! To opet nije razlog da bi se ljudima zabranilo da otvore školu i privuku sebi “klijentelu”. Što imaš više djece, veći si majstor i svaka ti čast, znači da posjeduješ neki kvalitet.)

Nekoliko je primjera, a o tome je nedavno govorio i Almir Turković u intervjuu za Bosnainfo, šta se sve kod nas radi: Dijete trenira u Želji i trener ga stavi na klupu dvije utakmice što odmah izazove revolt kod roditelja, koji ga onda odvede u Sarajevo…

No ono što sigurno najviše odbija roditelje od Želje jeste dobro poznata – POTKUPLJIVOST.

Prije izvjesnog vremena cirkus je ispao ispred pomoćnog terena na Grbavici. Roditelj iz kafića galami na trenera “koliko sam ti para dao, a dijete mi opet ne igra”.

U drugom slučaju dijete koje je prošlo probu i zadovoljilo, najednom je gurnuto u zapećak jer je trener nagovorio izvjesnog roditelja, da svoje dijete s Koševa prebaci na Grbavicu, gdje bi ga ovaj malo “pripazio” i svi bi bili radosni i sretni…

Ćurić se slaže da je protekcija jedan od problema. Dodali bismo – najveći.

– Morat ćemo poraditi na metodologiji, nemoguće da ovdje nema talenata, ali je način rada nešto o čemu treba porazmisliti. Posebno treba raditi i s roditeljima. Vidio sam tačno na turniru na Zlatiboru da neki igrači kvalitetom ne zadovoljavaju da budu tu gdje jesu. Bilo koji vid protekcije je nedopustiv, ali nekome poput mene to nije problem brzo uočiti – kazao je Ćurić.

Drugi problem od ovog koji je nagrizao ugled, jeste već odavno nagrižen teren. Prije su svi trenirali u Želji i Sarajevu jer nije bilo desetina škola fudbala u okruženju, a igrači su se nicali i postajali makar trenirali na šljaci, u blatu do za vrata. Danas naprosto moraš djetetu obezbijediti med i mlijeko, nenormalne uslove gdje će mu biti kao da je u Real Madridu. Tako da ova nagrižena plastična trava koja sada izigrava plastičnu travu isto može biti problem. Predsjednik Kovačević se nada da će Općina Novo Sarajevo ispoštovati što prije ono na šta se obavezala i da će se podloga zamijeniti.

I na kraju krajeva, a to nije problem samo Želje, već generalno – odakle je bio Rade Paprica? Nikola Nikić? Radmilo Mihajlović? Šta uopće želi klub koji očekuje da mu u naručje djeca hrle sama od sebe? Budi majstor pa pronađi nekog talenta, nekog drugog Edina Višću. Jer koliko god djece bilo i koliko god ih plaćalo članarinu, možda negdje postoji neko dijete koje uopće ne može platiti članarinu, a bolje je od sve te druge djece.

– Skauting služba također je jedan od segmenata koji se mora podići na viši nivo, naravno da smo o tome razgovarali – kazao je Ćurić.

Za Želju će biti dobro da je on tu, da nadgleda.

Za očekivati je da se Željina škola podigne, jer nije isto kada postoji autoritet i kada ga nema. Nije bilo isto kada su sjedili tamo Bukal i Sprečo i nakon što ih nije bilo. Pa makar samo bili prisutni tu.

Prihvati notifikacije