Devetnaestog januara 2024., Ilma je bila odlična na FIS takmičenju u austrijskom gradu Leogangu, osvojivši treće mjesto u disciplini slalom. Slijedeći dan, Ilma je hrabro nastupila na izuzetno teškoj i zaleđenoj stazi u disciplini veleslalom, gdje je postigla četvrto mjesto.
Zahvaljujući temeljitim pripremama koje je provodio Ski klub Ilmer, uz podršku PFHSC studija i klinike Master fizikala, naša takmičarka je bila spremna za izazove na stazi.
Kako govori na početku razgovora za portal Bosnainfo prvim skijaškim koracima naučio ju je otac još dok je bila djevojčica.
“Tu se i stvorila ljubav prema ovom sportu koja i dan danas traje”, govori na Ilma.
Koliko dugo postoji Ski klub osoba s invaliditetom “Ilmer” i koliko ima članova?
“Ski klub Ilmer postoji skoro 10 godina, a osnovan u cilju promocije alpskog skijanja kod osoba s invaliditetom, čiji će prvenstveni fokus biti vrhunski sport i međunarodna takmičenja vrhunskog ranga. Nažalost, jedina sam takmičarka koja aktivno punu deceniju predstavlja našu državu na međunarodnoj sceni. Morate znati i ne zvuči pretenciozno ako kažem da je ovim nastupima i postignutim rezultatima, gdje se nalazim među top 20 skijašica svijeta, Bosna i Hercegovina postala standardom svjetske elite skijanja, barem kada je ovaj sport u pitanju. Iako je bez obzira na ove rezultate, podrška institucija u čijim nadležnostima je sport, simbolična i nesistemska, cilj uprave mog kluba ILMER je da alpsko paraskijanje u BiH razvije i proširi promocijom ovog sporta i privlačenjem novih kandidata koji imaju potencijal. Mislim da sam već postala mnogim djevojkama i dječacima u državi jak motiv za bavljenje, ako ne ovim, barem nekim drugim sportom.”
Prva si bosanskohercegovačka takmičarka koja je postigla normu za Paraolimpijske igre, kakav je to bio osjećaj?
“Izuzetan. Nakon 3 učešća na Paraolimpijskim igrama, Sochi 2014, PyeongChang 2018, Bejgin 2022, mogu slobodno reći da je upravo taj odlazak 2018. godine bio veliki uspjeh za mene. Posebno kad znate da ste otišli na jednu takvu smotru najboljih među najboljim gdje ste svojim rezultatima rezervisali svoje mjesto.”
Koliko je ovo zahtjevan sport?
“U skijanje se ljudi zaljube i tim zanemare sve zahtjevne strane ovog sporta. Jednom kad naučite skijati nema povratka, želja i adrenalin vas vuku da skijate i uživate u čarima skijanja na prelijepim planinama i čistom zraku.”
Kako se finansirate i snalazite za opremu i koliko je skup sport?
“Nažalost, finansiranje sportista u našoj državi, pa tako i mene, zasnovano je na privatnom budžetu, pisanju projekata i najčešće dobroj volji onih koji nam žele pomoći. Skije kao najosnovniji dio opreme mogu trajati jednu sezonu, maksimalno dvije uz ‘štednju’ oštrenja kantni, a vi dobijete odgovor kad se obratite nadležnim za pomoć pred odlazak na igre, da je vama već nova oprema obezbijeđena prije 4 godine, pred prošle igre, tužno! Da približimo, jedan par takmičarskih skija košta oko 3.000KM, meni su potrebna 4 para minimalno, za svaku disciplinu po dva. Ako tu dodamo, maže i alat za održavanje, odlaske na treninge na glečere i takmičenja koja po jednom odlasku prelaze cifre preko 5.000 do 6.000 KM i finansirate se na osnovu ‘snalaženja’ – to su zaista veliki troškovi, ali opet ne tako veliki ukoliko bi se sistemski riješio način finansiranja vrhunskog sporta. Na kraju dana mi smo ti koji nose zastave naše države, tako da je i bez podrške, svaki mali korak naprijed i uspjeh za nas sportiste veliki.”
Imala si jednu dužu pauzu od takmičenja, tačnije od završetka OI u Pekingu, a onda povratak na najbolji mogući način. Osvajanje trećeg mjesta na FIS takmičenju u austrijskom gradu Leogangu. Kako se ti osjećaš poslije ovog sjajnog rezultata?
“Osjećaj je uvijek dobar kada napravite bilo kakav bolji rezultat i to mi daje motivaciju da nastavim dalje sa svojim treninzima i dajem sve od sebe na narednim trkama.”
Kako se pripremaš za jednu trku, možeš li nam opisati od čega se sastoji tvoj trening?
“Svoje treninge uglavnom obavljam van BiH, najčešće je to Austrija. Od ranog jutra sam na stazi posvećena skijanju, drugi dio dana iskoristim za posao. U periodima kada nisam na stazi, pripremam se u sportskom centru PFHSC, a od svih napore koje imam za oporavak zadužen je tim stručnjaka iz Master fizikal klinike.”
Šta su tvoji planovi u ovoj sezoni, vidiš li se na idućim Olimpijskim igrama za dvije godine?
“Moj krajnji cilj su naravno Igre, ali prije toga želim da napravim što bolje rezultate i bodove kroz naredne trke koje dolaze, kako bih mogla otići i na Svjetsko prvenstvo u para-alpskom skijanju naredne godine.”