“Razgovarao sam s predsjednikom UEFA-e o problemu koji se dogodio tijekom posljednjeg sastanka Uefinog Izvršnog Odbora u Hamburgu. Riječ je o prijedlogu o izmijeni statuta UEFA-e kako bi se Čeferinu, na sljedećem Kongresu 8. veljače u Parizu, omogućila nova kandidatura nakon ovog mandata koji mu je trebao biti posljednji.
Nakon što sam izrazio moju najveću zabrinutost i moje potpuno neslaganje s načinom i samim prijedlogom, predsjednik mi je odgovorio da za njega ne postoji nikakav pravni niti moralno-etički problem – i da će bez ikakve sumnje nastaviti s tom, po mom mišljenju, pogubnom idejom.”
Boban je dakle otkaz dao zato što ga je Čeferin lično uvjerio da će se kandidirati i četvrti put. Što je Bobanu bilo neprihvatljivo, piše Jutarnji.hr.
Stoga Čeferinove riječi da se neće kandidirati za predsjednika UEFA-e nakon što mu istekne (treći) mandat 2027., te da je to Bobanu rekao prije šest mjeseci zvuče poprilično podcjenjivački glede Bobanove inteligencije. I jako, jako neuvjerljivo.
Englezi su još u decembru otkrili da je Čeferin s grupom advokata radio na promjeni Statuta UEFA-e, koja bi mu omogućila kandidaturu za četvrti mandat. David Gill se kao član Izvršnog odbora prvi okomio na Čeferina prozivajući ga da se tim činom vraća u “korumpirana vremena Michela Platinija“. Čeferin je šutio.
Boban je – po vlastitim riječima – s Čeferinom o tome pričao dan ili dva prije nego što je dao otkaz. Zašto bi se Boban otkazom odrekao velike plaće i još većih privilegija da mu je Čeferin na bilo koji način stavio do znanja da se neće kandidirati? Pa da je imao bilo kakvih nedoumica barem bi pričekao kongres u Parizu. Dvije sedmice ništa mu ne bi značila.
Proteklih dana ionako su u medijskom eteru dominirali stavovi o tome da je Boban UEFA-u napustio zato što je računao da će se kandidirati za predsjednika 2027., te da je pobjesnio kad je shvatio da Čeferin želi još jedan mandat. Ako je istina da je Boban želio i očekivao svoju predsjedničku kandidaturu 2027., zašto bi se micao iz UEFA-e i pozicije s koje je imao golemi utjecaj te neusporedivo veće šanse da postane predsjednik nego što ih ima sada? Nema nikakve logike.
Čeferin je prije nekoliko dana dao veliki intervju engleskim medijima u kojem je na izravno pitanje o novoj kandidaturi odgovorio sljedeće:
“Ne znam hoću li se kandidirati 2027. Posao koji radim jako iscrpljuje, osjećam umor i moram o tome razmisliti.”
Dakle, Čeferin je prije šest mjeseci navodno Bobanu i uskom krugu ljudi rekao da se neće kandidirati 2027. Potom je u decembru krenuo u promjenu Statuta, koja mu je otvorila vrata prema novom mandatu. Ugledni Englez i njegov bliski saradnik Gill ga je zbog toga preko medija žestoko napao, a Čeferin nije rekao ni riječ. Boban ga je prije dvije sedmice direktno pitao o kandidaturi 2027. te potom dao otkaz, nakon što mu je Čeferin stavio do znanja da ne vidi ništa sporno u toj kandidaturi. Prije nekoliko dana javno je rekao da ne zna hoće li se kandidirati.
I sad Čeferin mirno tvrdi da je odluka o kandidaturi donesena prije šest mjeseci, te da je Boban znao za nju.
Ko bi u to mogao povjerovati?