Ispadanje ponosa tuzlanskog sporta iz Premijer lige Bosne i Hercegovine u niži rang, ponovo je pokrenulo pitanje hoće li Husić još jednom biti Slobodin spasilac?
“Vjerujte da ne bih znao šta da kažem. Ako će biti kako je bilo kad sam nekad ranije ušao u Slobodu, nikad ne bih ponovo ulazio u klub. A trenutno stanje, na današnji dan, takvo je da bi prije bilo kakvog ulaska bila potrebna dublja analiza situacije u klubu”, rekao je Husić za Raport.
Naglašava da formalno nije član nijednog sportskog kolektiva u BiH. Čak niti Tuzla Cityja, Slobodinog gradskog rivala, koji je upravo zahvaljujući Husiću postao klub premijerligaškog ranga.
“To je bilo nekad. Od toga više nema ništa, osim da sam počasni član tog kluba. Znači, moje ime ne treba više povezivati sa Tuzla Cityjem. Nemam nikakvu funkciju, taj klub ne ovisi od mene. Tuzla City ima svoju upravu, svoju strategiju, svoj pravac…”, kaže Husić.
Međutim, on jeste član Izvršnog odbora Nogometnog saveza Bosne i Hercegovine. Zato smo mu postavili pitanje da li NSBiH radi bilo šta po pitanju suđenja s obzirom da su i ovu sezonu, kao i većinu ostalih, pratile grozne sudačke odluke koje su potkopale regularnost takmičenja? Može li, kao član rukovodstva NSBiH, uopće u javnosti komentirati dijeljenje (ne)pravde na bh. terenima?
“Naravno da smijem kazati šta mislim, moramo razbiti neke predrasude. Ja sam na zadnjem sastanku Izvršnog odbora, kad smo određivali strategiju rada Saveza, rekao da je jako dobro što smo uradili terene. Međutim, isto tako sam rekao da moramo sve poduzeti da prestane lakrdija na bh. terenima. Džaba sve, ako se lakrdije nastavljaju”, kaže Husić, misleći, naravno, na suđenje.
“Ja kažem da svi naši suci znaju suditi. To su pokazali. Međutim, u nekoliko utakmica su pravili kardinalne greške, neće reći da su namjerne, ali…”, kaže Husić.
Kako to iskorijeniti? Za početak, smatra Husić, arbitri trebaju biti daleko bolje plaćeni. Imati veću odgovornost, ali i potpuno odvojeni od struktura Nogometnog saveza BiH i utjecaja klubova.
“Sudije bi trebale biti organizovane u posebnom tijelu, koje bi se bavilo sudačkom tematikom, neovisno od Nogometnog saveza. Trebali bi suditi oni najbolji. Da o tome odlučuju stručna lica, a ne da listu usvaja Izvršni odbor NSBiH”, objašnjava Husić.
A na pitanje na kakvu su reakciju naišle njegove ideje i koliko je realno da ostatak Izvršnog odbora to podrži, dovoljno govori Husićev odgovor:
“To je zasad, po mom mišljenju, samo mrtvo slovo na papiru. Nadam se da će se Savez nakon nekih uspješnih projekata, a jedan od njih bi trebao biti i uvođenje VAR-a, baviti i ovim”.
Husića je pokušao odgovoriti zašto mnogi bh. klubovi velike tradicije postižu rezultate mnogo slabije od očekivanih, a prate ih i ogromni materijalni problemi.
“Kao prvo, moramo zaboraviti da je postojao period kad je klubovima upravljala država, kad je država određivala koliko će ko dobiti novca. Ta su vremena prošla, nema više toliko novca pored svih drugih potreba. Mislim da moramo krenuti putem javno-privatnog partnerstva i dovesti do toga da se objavi neka vrsta licitacije, da se omogući kupovina klubova, njihova privatizacija, uz neke olakšice za investitore”, kaže Husić.
No, dodaje da se i danas u pojedinim sredinama izdvajaju značajna sredstva, ali bez rezultatskog efekta…
“Po svim pričama, Grad Tuzla izdvaja preko dva miliona maraka godišnje za sport. Od toga se, barem kruže takve priče, Sloboda finansira sa 1,5 miliona. Za naše stanje to su ogromna sredstva, samo treba neko ko to zna iskoristiti na pravi način”, kaže Husić.