Hadžić je rođen 7. jula 1954. godine u Tuzli, a preminuo je 14. jula 2015. nakon duge i teške bolesti. Posljednje godine života proveo je u Zagrebu, gradu u kojem je stekao status legende Dinama.
Za zagrebački klub odigrao je 145 utakmica, a posebno mjesto u historiji Dinama pripalo mu je zbog generacije koja je 1982. godine osvojila titulu prvaka Jugoslavije. Godinu kasnije s Modrima je osvojio i Kup Jugoslavije.
Prije dolaska u Zagreb sedam godina nosio je dres tuzlanske Slobode, za koju je upisao 164 nastupa, dok je karijeru završio u Prištini.
Za reprezentaciju Jugoslavije nastupio je pet puta. Debitovao je 1. aprila 1979. godine u Nikoziji, u pobjedi od 3:0, a iste godine s nacionalnim timom osvojio je zlatnu medalju na Mediteranskim igrama u Splitu.
Ipak, veliki sportski uspjesi ostali su u sjeni dramatičnog životnog pada koji je uslijedio nakon završetka karijere.
Legendarni Miroslav Ćiro Blažević za njega je svojevremeno govorio da ima “kompjuter u glavi”, ali Hadžićeva velika mana bila je, prema njegovim riječima, to što je previše vjerovao ljudima.
Posuđivao je velike količine novca prijateljima i poznanicima, a mnogi mu ga nikada nisu vratili.
“Bio sam u jako teškoj situaciji, ostao sam bez svega. Posudio sam nekim prijateljima 80.000 maraka i poslije toga se nikada nisu javili. Odgojen sam tako da pomažem svima koji su mi tražili, davao sam ljudima novac, od 10 do 100.000 eura. Nisam bio škrt”, ispričao je jednom prilikom Hadžić.
Objasnio je i kako je vremenom izgubio ogromne količine novca.
“Dešavalo se da sjedimo za stolom i da neko kaže da mu treba pet ili deset hiljada da se izvuče. Dao bih mu, jer meni taj novac u tom trenutku nije bio potreban. Onda je došla kriza, ljudi ili nisu vraćali posuđeni novac ili su vraćali premalo. Neki su me i izbjegavali. Posebno sam bio slab kada bi spomenuli djecu.”
Finansijski problemi bili su samo početak njegovog pada. Hadžić je priznao da je utočište potom potražio u alkoholu.
“I danas bih im vjerovatno posudio novac. Međutim, shvatio sam tužnu istinu. Ako hoćeš izgubiti prijatelja, posudi mu 100 eura. Onda sam zaronio i u alkohol, tako da mi je piće odnijelo ostatke ostataka. Na tom dnu pronašao me Zlatan Arnautović, koji je preko novinara pokrenuo akciju za moje spašavanje”, govorio je Hadžić.
Ismet Hadžić i Dragan Bošnjak Dinamo Zagreb 1983-84 pic.twitter.com/9Vj2rca81w
— Stickerpedia (@Stickerpedia1) July 9, 2020
Nekadašnji reprezentativac Jugoslavije na kraju je ostao praktično bez ičega. Kupao se i brijao na javnim mjestima, a zagrebački Bundek postao je mjesto na kojem je provodio veliki dio vremena.
Njegov opis tog perioda života bio je posebno potresan.
“Ne mogu reći da sam bio klošar, jer način na koji sam ja tih godina živio… Pa, to je bila uvreda i za klošare. Kupao sam se i brijao na Bundeku, tamo sam jeo i zeleno voće i zato mi je to mjesto kao Azurna obala. Bio sam u veoma teškoj situaciji, ostao sam bez svega”, ispričao je Hadžić.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.