Veznjak koji se kalio u mlađim kategorijama Reala nikada nije dobio priliku zaigrati za najtrofejniji klub u Ligi prvaka i u Španjolskoj, ali je unatoč tome ostvario veličanstvenu karijeru.
Da je riječ o ozbiljnom talentu moglo se vidjeti već u njegovoj prvoj sezoni u prvoligaškom nogometu u Španjolskoj. U dresu Valencije odigrao je ukupno te sezone 33 utakmice u svim natjecanjima i postigao devet golova. Od toga je dva zabio u uzvratu polufinala Kupa kralja u pobjedi nad Barcelonom 3:2 kojom je izborio finale. Kasnije je osvojen i trofej, a Mata je zajedno s legendarnim Joaquínom s po četiri gola bio najbolji strijelac Valencije te sezone u nacionalnom kupu.
Ukupno je za Valenciju odigrao 174 utakmice uz 46 golova i 48 asistencija, a te igre nisu prošle nezapaženo – toliko da je 2011. prešao u jednu od najjačih svjetskih momčadi, Chelsea. Već u prvoj sezoni osvojena je Liga prvaka. Te sezone u Chelseaju odigrao je 54 utakmice u svim natjecanjima, postigao 12 golova i upisao 20 asistencija. Pamtit će se da je upravo on izveo korner u 88. minuti münchenskog finala koji je Didier Drogba pretvorio u pogodak za 1:1. Izboren je produžetak, a nakon boljeg izvođenja jedanaesteraca Chelsea je osvojio prvi naslov prvaka Europe.
Te je sezone osvojio i FA kup, a u finalu protiv Liverpoola bio je asistent prvog pogotka u pobjedi 2:1. Do kraja boravka u Chelseaju osvojio je i Europsku ligu sljedeće sezone. Bio je najbolji asistent natjecanja sa šest asistencija, od čega obje u finalnoj pobjedi nad Benficom 2:1. Ukupno je za Chelsea odigrao 135 utakmica u dvije i pol sezone, zabio 33 gola i zabilježio 53 asistencije, a potom je na polusezoni prešao u Manchester United.
Na Old Traffordu je proveo osam i pol sezona. Odigrao je 285 utakmica, postigao 51 gol uz 44 asistencije. Može se reći da je sudjelovao u najsvjetlijem razdoblju trofejnog kluba u eri nakon Sir Alexa Fergusona. Sudjelovao je u osvajanju FA kupa, Liga kupa, Community Shielda i Europske lige – i što je najvažnije, imao je zapažene uloge u svim tim uspjesima: gol u finalu FA kupa, jedini gol u osmini finala Europske lige protiv Rostova za prolazak u četvrtfinale te pogodak za prolazak u polufinalu Liga kupa.
Od 2022. više ne igra u ligama petice. Osvojio je naslove prvaka u Turskoj s Galatasarayjem i u Japanu s Vissel Kobeom. U posljednje tri sezone aktivnog igranja nogometa odigrao je 67 utakmica, postigao devet golova i zabilježio 17 asistencija. Oprostio se u stilu u dresu Melbourne Victoryja s pet pogodaka i 12 asistencija u 25 utakmica, što mu je statistički najbolji učinak u posljednjih 10 godina. Melbourne je napustio kao igrač, ali je ostao suvlasnik kluba i preuzeo ulogu u njegovu nogometnom vodstvu.
Zapaženu karijeru imao je i u reprezentaciji Španjolske. Od 2009. do 2016. odigrao je 41 utakmicu, postigao 10 golova i upisao devet asistencija, sudjelujući u osvajanju naslova svjetskog i europskog prvaka. Bio je i strijelac u finalu Eura 2012. protiv Italije u pobjedi 4:0.
Najznačajnije Matino nasljeđe izvan terena predstavlja Common Goal, humanitarni pokret koji je pokrenuo 2017. godine s Jürgenom Griesbeckom. Ideja je jednostavna: nogometaši, treneri i drugi sudionici nogometne industrije izdvajaju najmanje jedan posto svojih primanja za projekte koji pomažu ugroženoj djeci i zajednicama. Pokret je prerastao u globalnu inicijativu s više od 500 sudionika i partnera, koja je prikupila više od 15 miliona eura za društveno korisne projekte.
Za doprinos sportu i humanitarnom radu dobio je 2025. počasno britansko odlikovanje MBE, a u oktobru 2026. imenovan je jednim od dvoje supredsjedatelja Upravnog odbora organizacije Common Goal, prenio je sk.hr.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.