Ne u smislu da dođe psiholog (čije usluge koristi svaka iole ozbiljna evropska selekcija ne samo u fudbalu, već generalno u svim sportovima) i kaže “hajmo malo, majka mu stara”, sada morate biti fokusirani i skoncentrisani, ne dajte se omesti i zavesti i slično, već kao neko koji svojim radom dugotrajno razvija svijest kako se ponašati u određenim situacijama.
Psihologa je davno, još dok je bio fudbaler, imao u ekipi Faruk Hadždibegić. Nećemo tom, psihijatru doduše, spominjati ime, ali njegovo postojanje u FK Sarajevo, tada, 1985. predstavljalo je avangardu. Sarajevo je tada, ne naravno samo zbog toga što je imalo psihologa, bilo šampion Jugoslavije.
Hadžibegić međutim u svome trenerskom poslu ne smatra bitnim saznanja ove nauke za izvedbu grupe sportista.
Kažemo grupe sportista, jer fudbalska reprezentacija BiH još uvijek nije tim, a pitanje je i hoće li uspjeti biti, bar u onom obliku kakva je bila pod Ivaylom Petevom.
Šta se to desilo u Slovačkoj pa smo doživjeli potpuni krah iz ugla nekoga ko stvari posmatra situaciju obuhvatnije?
Da bi se polučio ikakav rezultat, tim mora biti prvo: spreman fizički, to je osnova. Drugo: tehničko-taktički i treće: psihološki.
Mi nakon trijumfa nad rijetko slabim Islandom ponašali smo se kao da smo pobijedili Brazil. Pa i da jesmo, da smo stvarno savladali Karioke, nismo smjeli plesati i slaviti taj trijumf kao neki vrhunaravni uspjeh dva dana prije naredne bitne utakmice (sjetimo se pobjede košarkaša nad Slovenijom). Greška broj jedan.
Kao da smo sve završili tom utakmicom, pa su i fokus i pobuđenost postali “tanki”
Trijumf nad Islandom ostvarila je grupa igrača od kojih mnogi nemaju kontinuitet redovnih nastupa u svojim klubovima. Recimo Saničanin ne pamti kad je uvezao dvije utakmice u Partizanu.
Sve to zahtijevalo je i kognitivni i emotivni napor čije su se rezerve s Islandom potpuno istrošile.
Jedino što je bilo do trenera koji je sa svojim igračima proveo tek sedmicu dana je da u Slovačkoj ne izvede isti sastav nakon ogromnog pražnjenja protiv Islanda. Da se radi o ekipi koja je postigla automatizam logično bi bilo ne mijenjati je. Ovako, Hadžibegić je načinio samoubilački potez začudivši sve činjenicom da on o tome ne zna ništa.
Izjava po kojoj odgovornim za rezultat smatra neposobnost igrača da odigraju dvije dobre utakmice u kontinuitetu, jer ne igraju dovoljno u svojim klubovima zapravo ima značenje kako je on potpuni krivac. Stavio sam te i te igrače “znajući” da su potpuno prazni…
O taktici nemamo šta da pričamo. Samo treba pogledati kako smo primili prvi gol da bi se shvatilo kako igrači nisu imali pojma o tome šta ko treba da radi. “Sudaranje” preskromnih Miličevića i Saničanina koji su smetali jedan drugome također govori o navrat-nanos sklepanoj strategiji. Ako je uopće ista postojala.
I na koncu, razlika između nekoga ko se pasionirano bavi svojim poslom i nekoga ko se uzda u val pozitive s prethodne utakmice.
Slovačkom selektoru koji također tek stvara svoj tim ništa za ovu utakmicu nije bilo preostalo osim da dobro snimi protivnika i prilagodi mu se. Vidio čovjek gdje su naše dobre strane (Amar Dedić), napravio pritisak na vezni red i od reprezentacije BiH napravio bezidejno-bezopasnu skupinu.
Previše je loših i pogrešnih stvari napravljeno da bi se uvezale dvije pobjede u kvalifikacijama.
Ako ima nešto dobro u svemu, je da nas malo otrijezni i vrati tamo gdje zaista jesmo, pa da za boljitak počnemo raditi stvari onako kako se rade, ljudski, normalno, logično…