Sport

EKSKLUZIVNO Rusmir Cviko za Bosnainfo: “Razmišljao sam da pređem u ljekare, ali nisam ni u fudbalu baš neuspješan”

I da nije osvojio to što jeste, Rusmira Cviku može se smatrati jednim od najautentičnijih fudbalskih trenera.

FOTO: FACEBOOK / RUSMIR CVIKO
FOTO: FACEBOOK / RUSMIR CVIKO

Prvo je u Kini dok je radio (kao jedini stručnjak s ovih prostora u tamošnjoj ligi) spasio jednog fudbalera na terenu, da bi isti poduhvat napravio i sada u Kuvajtu.

Njegova pravovremena reakcija obišla je fudbalsku planetu.

– Razmišljao sam da promijenim profesiju, da pređem u ljekare, ali nešto razmišljam nisam baš neuspješan ni u fudbalu. Nešto sam ipak napravio – u šaljivom tonu govori Cviko za Bosnainfo i nastavlja:

– Evo baš sjedim sa Sipovićem i Fejzićem, sve Željovci oko mene…

Trener Al Arabija je nedavno sasvim neočekivano sa svojim timom osvojio Kup Kuvajta. Time je još jednom potvrdio da nije repa bez korijena. Ipak, ne namjerava još vraćati se u Evropu.

– Nigdje ne žurim, ovdje mi je sasvim dobro. Teško je nama iz BiH naći dobar posao tamo, bez obzira što ja konkretno imam belgijski pasoš, njihovu licencu. Ono što je međutim činjeica je da naši treneri uopće nisu nekvalitetni. S nama je problem što nam je kolektivna svijest takva da potcjenjujemo svoje – priča Cviko i navodi primjer Adnana Čustovića, bivšeg reprezentativca BiH i trenera s pedigreom.

– Čusta je samostalno vodio nekoliko klubova u Belgiji i to dobrih, Ostende recimo, ali i nakon nekoliko angažmana ne može da se probije na evropskom tržištu. Daleko od toga da je čovjek bez posla. Sada je pomoćnik Ivanu Leki u Hajduku. Ja bih ga recimo volio imati za svog pomoćnika, ali generalno kako će nas neko negdje drugo cijeniti kada sami sebe ne cijenimo – riječi su Cvike.

Kaže da je nedavno boravio na seminaru u Holandiji i pitao neke od tamošnjih čelnika kada će otvoriti prostor za trenere iz inostranstva. Odgovorili su mu lakonski: Nikad!

– Oni za sebe smatraju da su njihovi treneri najbolji. Takva je njihova svijest. Kod nas je dijametralno suprotno. Mi recimo angažujemo Peteva, isto kao da nikakve fudbalske historije nemamo. Nemam, naravno, ništa protiv čovjeka. Mislim da je radio dobro, ali što recimo ne bi selektor reprezentacije bio Husref Musemić, evo ne mora Rusmir Cviko – pita se naš uspješni stručnjak.

Kada govori o kuvajtskoj ligi, kaže da ne može da shvati ljude koji žive u BiH, a pričaju o njoj kao o nekoj šprdnji.

– Uzmite sad posljednji derbi sarajevskih rivala i utakmicu koju sam ja izgubio prije tri dana od Al Qadisia (2:1). Pa to je nebo i zemlja, to se ne može porediti po kvalitetu. A kod nas bi derbi trebao biti najjača utakmica u ligi. Kod nas se sve izvrće ruglu, a ne vidimo sebe. Pa, evo za Sipovića su govorili gdje će u Saudijsku Arabiju, gdje će u Indiju, propao… Čovjek ima bolju karijeru i igra jače utakmice nego ijednu što je u premijer ligi BiH – govori trener Al Arabia.

Navodi i primjer Benjamina Tatara.

– Momak je bio najbolji strijelac i asistent u BiH, na moj prijedlog je pozvan u reprezentaciju jer je bio najbolji igrač lige. U Saudijskoj Arabiji odigrao je nekoliko utakmica, pa su mu se zahvalili. Onda je došao baš u ovu Qadsiu, i tu odigrao nekoliko utakmica i evo ga sad opet u Premijer ligi. Toliko o tome da je ova liga ovdje slaba. Milionske ugovore ovdje imaju igrači.

Trebao preuzeti Željezničar

Rusmir Cviko bio je sudionikom nekih od najvećih poslijeratnih uspjeha Želje. Ne krije da mu je bila želja trenirati voljeni klub, ali…

– Dva puta sam bio u kombinacijama da sjednem na klupu Želje. Drugi put nije se sve poklopilo kako je trebalo, nisu došli ljudi koji su trebali, koji su dali nešto Želji i koji bi sigurno znali raditi dobro svoj posao. Za duplo manju platu nego što imam ovdje trenirao bih Želju kada bi se stvorili takvi uslovi, ali mi volimo više tuđe. Preuzeo je ekipu poslije Ivković, kažu besplatno.

Pa onda dovede svog pomoćnika kojem trebaš ipak dati platu, platiti smještaj, pa nekoliko svojih igrača, pa svašta nešto. To onda naposlijetku nije besplatno. U Sarajevu je isto, dovedi Jarnija, Sabljića, Makedonca… Ne shvataju ljudi da kad dovedeš tako trenere da je to tim ljudima prolazna stanica. Ali, slično je i u okruženju. Smijali su se ljudi Zlatku Daliću kada je postavljen za selektora Hrvatske. Kaže odakle ga dovedoše, iz Emirata. A, onda čovjek jednom bijaše drugi, pa jednom treći na svijetu.

Jel’ tako? Ispravite me ako se ne varam…