Njezin vrhunac je prošao i to se osjetilo u srazu s Kanadom. Bez dovoljno energije, brzine i mladosti”, napisao je Ivan Leko, nekadašnji reprezentativac Hrvatske u komentaru za Sportske novosti.
Dugo jedna reprezentacija hrvatskoj sportskoj javnosti nije bila prepoznata kao neko od koga treba da se strahuje. Svjetski viceprvaci očito su zabrinuti prije ključnog duela grupmne faze.
“U sustavu 3-4-3 pokazali su veliku hrabrost, nogometnu bezobraznost, s pregršt trke, sprinteva, ubacivanja iz drugog plana. Bio je to u napadu sustav 3-2-5, nemoguće hrabar i ofenzivan. Belgija je isto igrala svojih 3-4-3, što je Kanađanima odgovaralo jer je svatko držao svog čovjeka, a oni su bili s više energije, brzine i žara u takvim duelima. Znate, kada jedna reprezentacija momčadski izgleda toliko dobro, onda posljedično i svaki njezin igrač izgleda 20 do 30 posto bolje od nekog svog standardnog individualnog rejtinga. I zato je bio pravi užitak gledati Kanađane.
Postoje dva načina da taktički odgovoriš takvoj reprezentaciji. Jedan je da i ti njima udariš visoki presing i da ih tako probaš unerediti već u otvaranju napada. Drugi je da se spustiš u blok, zgusneš linije i oduzmeš im prostor u napadu, odnosno mogućnost da se razmašu i upale svoje “turbine”. Natjeraš ih da im igru više vode stoperi”, piše Leko i dodaje:
“Moj dojam je da “totalna jurnjava” s Kanađanima ne izgleda kao najbolji izbor. Visoki presing je dobro oružje, ali možeš ga koristiti samo u jednom dijelu utakmice, a i tada on mora biti jako dobro sinkroniziran jer ako nije takav, ostavit ćeš previše prostora suparniku. Više sam za to da mi sa svojih 4-3-3 pokušamo nametnuti svoj ritam igre i to odmah na startu utakmice. Mi imamo prepoznatljivu pozicijsku igru s tri vrhunska veznjaka, te s četvrtim koji igra kao lažno desno krilo. Vezni red mora biti naše ključno oružje u smirivanju Kanađana i njihovom uvođenju u naš ritam igre. Moramo ih natjerati da trče za našom loptom, da se tako dovedu u poziciju da otvore prostor između svojih linija i da ih onda kroz brzu i okomitu loptu “ubodemo” tamo gdje neće imati gustoću.
Kanađani igraju tih 3-4-3, što znači da u veznom redu imaju igrača manje u odnosu na nas. I to je za mene naš najveći adut. Naravno, držanje lopte ovaj put mora biti popraćeno i s odlaskom barem jednog beka visoko u završnicu, te ulaskom barem jednog našeg veznjaka u opasnu zonu, odnosno u završnicu, što protiv Maroka nije bio slučaj i zato smo napadački bili neopasni.
Ima još nešto. Kanada nas je sve oduševila svojom igrom, ali ne pada mi na pamet pretjerivati u hvalospjevima. Kada gledamo individualnu klasu igrača, ne vjerujem da bi više od tri kanadska igrača imala mjesto među naših 15-ak vodećih. Nećemo sada od Kanade stvarati reprezentaciju koje bismo se trebali plašiti. Mi smo ipak daleko bolji i kompletniji kao momčad, koliko god je to prvo kolo turnira donijelo pregršt upitnika”, zaključak je Ivana Leke.