Novi kvalifikacioni ciklus, za Svjetsko prvenstvo 2026., reprezentativci BiH počeli su na način u koji je malo ko vjerovao.
Iako je i sam selektor Sergej Barbarez svojim izjavama ispoljavao priličan nivo pesimizma i stavljao nas u poziciju jednog od autsajdera u grupi H, dok je u međuvremenu dosta uzdizao favorite grupe Rumuniju i Austriju, desilo se ono suprotno – Zmajevi su, uz dozu sportske sreće koja nas ruku na srce nije često milovala, slavili s 0:1 u Bukureštu, a onda su to potvrdili pobjedom nad Kiprom 2:1.
I tako sad umjesto pesimističnih 2 ili 3 boda imamo svih šest, a imat ćemo i 12 nakon “planiranih” pobjeda nad San Marinom u dvomeču, čime Zmajevi otvaraju vrata prvog mjesta i direktnog plasmana na Mundijal, što bi sa trenutnom postavom koja ruku na srce nije po kvaliteti ni blizu tima iz 2014. i s neiskusnom strukom na čelu, bilo ravno senzaciji.
Bit će šta bude, a do tada ako ništa barem smo vratili donekle taj kult reprezentacije o čemu je nedavno govorio i nekadašnji reprezentativac BiH Vlatko Glavaš, čovjek koji je učestvovao u izgradnji prvog kulta Zmajeva i udarao temelje timu koji u narednim decenijama pratiti i podržavati milioni Bosanaca i Hercegovaca u BiH i širom svijetu.
Upravo je Glavaš, koji je svojevremeno bio i u stručnom štabu Blaža Sliškovića, za Bosnainfo govorio o trenutnoj selekciji “Zmajeva”, dobrom početku kvalifikacija, selektoru Sergeju Barbarezu…
– Nisam bio veliki skeptik oko dolaska Barbareza na mjesto selektora, i sam sam veliki navijač “Zmajeva”, a veliki broj navijača je priželjkivao upravo njegov angažman. Svjesni smo svi kao i on sam da je neiskusan ušao u ovaj projekat. Ali je pokazao ogromnu želju da uspije, kaže na početku razgovora Glavaš.
– Rezultati prije ovih kvalifikacija mu nisu išli na ruku i bio je na velikom udaru, ali sam isto tako vidio da su mu sad u Zenici mnogi skandirali. Nakon dugo vremena osjeti se taj kult reprezentacije. Baš kao i kad je bio kapiten. To je pokazatelj da na dugoročnom planu nešto možemo napraviti, smatra on.
Glavaš je, kaže, svjestan da A tim BiH nije A razred lige nacije, a vjerovatno ni B, ali…
– Kvalitet nam fali. I to je svima jasno. Ali se vidi da se taj kult reprezentacije vratio. I ne treba gledati kakvi su protivnici. Napravili smo odličnu podlogu za ono što nas čeka u šestom mjesecu kada igramo sa San Marinom. Nakon toga igramo ponovo s njima, pa protiv Austrije kod kuće. Nakon San Marina i tog dvomeča možemo imati maksimalan broj bodova. Ali, što bi nekad rekao Ćiro Blažević “sine, polako, idemo stepenicu po stepenicu…”. Ima tu igrača koji su novi, koij su stigli i ja vjerujem da od njih možemo nešto napraviti. Isto to važi i za stručni štab. Ne možemo sebi dozvoliti da mijenjamo selektora svako malo, smatra Vlatko.
Raduje ga, kaže, velika borbenost igrača.
– Vidjeli smo kako se i ovi iskusniji bore za dres BiH, Kolašinac, Džeko… i koliko pomažu Barbarezu. Ja vjerujem da ovakvi kakvi smo bili u ova dva posljednja meča možemo da se nadamo dobrim rezultatima.
Slaže se sa stručnjacima koji zagovaraju davanja više prilike domaćim igračima iz Premijer lige BiH koji su zapostavljeni u reprezentaciji, čak i nakon što su Zrinjski i Borac ostvarili dobre rezultate u Evropi u posljednjih 2-3 sezone.
– Ja sam lično rekao to i Sergeju i Spahiću, da treba da obrate pažnju na igrače u Premijer ligi koji sigurno imaju potencijal za reprezentaciju. Sigurno da u dijaspori nemamo više bazu talenta kao 90-tih godina i malo poslije toga. Moramo pažnju usmjeriti na stvaranje igrača kod kuće, za dobrobit bh fudbala, smatra naš sagovornik.
Slaže se s konstatacijom da bi pojedinci poput, primjera radi, superbrzog i talentovanog Envera Kulašina iz Borca koji je već na vratima A tima, trebali dobiti šansu čim prije. Inače, rođeni Travničanin Kulašin dolazi s područja srednje Bosne, baš kao i Glavaš koji je Bugojčanin.
– U Premijer ligi ga pratim već neko vrijeme, a igrao je u U21 timu. Zaista je pokazao da je svojim radom i zalaganjem zaslužio šansu, a nadat se da će struka to prepoznati, rekao nam je Vlatko Glavaš za kraj.