Fudbalski bh. stručnjak Kemal Alispahić Novu 2025. dočekao je u krugu svojih najbližih u Sarajevu, a zatekli smo ga na skijanju na jednoj od olimpijskih ljepotica pored Sarajeva.
Alispahić odmara u glavnom gradu da bi sredinom februara otputovao u Saudijsku Arabiju gdje obavlja funkciju sportskog direktora prvoligaša Al-Okhdooda koji je lani izborio status u fudbalskoj eliti koja je u ovoj zemlji sve jača i kvalitetnija, a saudijski fudbal dolaskom ogromnog broja stranaca po kvaliteti je već dostigao nivo nekih srednje jakih evropskih liga.
Nekadašnjeg fudbalera i trenera sarajevskih velikana FK Sarajevo i FK Željezničar, NK Čelik, nekoliko azijskih klubova kao i reprezentacije Tadžikistana, zamolili smo za osvrt na posljednja dešavanja u bh. fudbalu, kako u klupskom tako i reprezentativnom, a koji će kada je u pitanju godina iza nas brzo otići u zaborav, ako se izuzme jedino uspjeh Borca koji je izborio grupnu fazu Konferencijske lige.
Sastanak prije početka sezone
Iako radi u Aziji Kemal detaljno prati dešavanja u bh fudbalu i oko reprezentacije, a u ranijim komentarima mnogo toga je tačno predvidio i skrenuo pažnju na probleme koji razdiru naš fudbal…
Kaže da ga brine sve više natpisa o suđenju u Premijer ligi BiH gdje se njegove kolege treneri sve češće osvrću na suđenje, a klubovi iskazuju ogromno nezadovoljstvo.
– Primjetio sam da odavno nije vladalo toliko nezadovoljstvo dijeljenjem pravde od strane sudija u cijeloj BiH. Jedan period je bio, sjećam se, do prije samo 5-6 godina kada su svi bili zadovoljni. Ali ove sezone se zaista dešavaju čudne stvari i primjetio sam da su manje-više svi klubovi u određenim situacijama oštećeni. Ali sam isto tako primjetio da sve statistike idu na ruku Borca kada je generalno suđenje u pitanju, kaže na početku Alispahić.
– Mislim da su klubovi najveći krivci što je došlo do ovakve situacije. Umjesto što viču na Savez, Vicu, sudije i ostale koje smatraju glavnim krivcima, treba da na početku sezone svi lijepo sjednu za stol, održe jedan kvalitetan sastanak, ukažu na probleme, pa se fino dogovore da niko ne treba da ima protekciju, niti iko treba da bude u nemilosti sudija, da jasno stave do znanja ako će se štimati jednom klubu ili dva kluba, da neće igrati i to je to. Neki su klubovi pokušali, poput Sarajeva, istina, da naprave neke sastanke, ali to nije očito prošlo. To su u Sarajevu radili naravno tek nakon što su žestoko oštećeni, sjećam se, u jednom dvoboju s Borcem. Ali i to je bio pogrešan pristup. Takve stvari treba spriječiti, a ne reagovati nakon što je šteta već napravljena, dodao je.
Strane sudije nisu loša ideja
Spominje se u posljednje vrijeme i opcija dovođenja stranih sudija, poput Grčke koja je to uvela odavno i tako spasila svoj fudbal koji je bio na ivici propasti zbog korupcije, a ni Alispahić nema ništa protiv te ideje.
– Imamo slučaj i u Saudijskoj Arabiji da dolaze strane sudije, dolazio i je naš Peljto ovamo da sudi. Mislim da i to može biti rješenje za ove najjače utakmice. Ipak, ljudi od toga žive. Ne smije se igrati se sa egzistencijom igrača koji od toga žive i hrane svoje porodice. Opet ponavljam, klubovi su ti koji moraju da se ujedine i da se dogovore kojim putem da se ide. Nije u redu ni da jednom klubu sudi isti sudija u nekoliko mečeva u kratkom vremenskom periodu, smatra Alispahić.
Jedan od razloga ovakve situacije leži i u nestručnosti ljudi koji su dovedeni u bh. fudbal, smatra on.
– Kod nas su odavno počeli da ulaze u fudbal koji s fudbalom nemaju dodirne tačke i koji jednostavno nisu sposobni da obavljaju tu vrstu posla. Nisu ljudi iz fudbala. Ja u Želju sad uđem i tamo ne znam nikoga. Pojma nemam ko su ti ljudi?! Zbog toga nam je sve slabo, i reprezentacija i liga, i Savez, nema ljudi koji imaju „nos“ za te stvari. Borussia ima 80.000 ljudi na svakom meču, ali taj klub ima sastanke sa svojim na navijačima, samo navodim primjer, kaže naš sagovornik.
Osvrnuli smo se i na Zmajeve koji su nedavno saznali protivnike u grupi kvalifikacija za Mundijal 2026. (Austrija, Rumunija, Kipar, San Marino), grupi koju mnogi navijači i sportski novinari vide kao povoljnu za naš tim, a neki su s optimizmom išli toliko daleko da su nas proglasili potencijalnim pobjednikom iste, što je pomalo nevjerovatno s obzirom na to u kakvom se rasulu nalazi naš A tim koji ne pokazuje ama baš nikakve znakove napretka u posljednjih više od godinu dana.
Na osnovu čega grade optimizam?
Alispahić je i u ranijim komentarima pokazao da je objektivan i realan kada je ovogodišnji reprezentativni ciklus u pitanju i reprezentacija generalno pod vodstvo Sergeja Barbareza.
– Uvijek treba govoriti o činjenicama, po čemu su to novinari pojedini i navijači zaključili da mi možemo iz ove grupe izboriti Svjetsko prvenstvo? Prvo, nikog nismo savladali 2 godine. Drugo, odigrali smo katastrofano Ligu nacija u svakom segmenti igre, i taktički i na svaki drugi način. Treće, nemamo ni izbliza formiran tim, još se tražimo… Četvrto, imamo selektora i čitav stručni štab koji nema nimalo iskustva, ističe Alispahić, koji se potom osvrnuo na rivale u grupi.
– Na drugoj strani imamo Austriju učesnicu Eura, svi igrači im igraju značajnu ulogu u Bundesligi, a o selektoru Ragnicku je suvišno trošiti riječi. Što se Rumuniije tiče, mnogo sam razgovarao sa reprezentativcem Andreasom Burkom, koji je kod mene igrao u Okhdoodu prošle sezone i rekao mi je da su oni nakon mnogo godina stvorili pravi tim i imaju najboljeg selektora u Evropi, legendarnog Mirceu Lucescua. Na Euru su odigrali sjajno. I imaš Kipra u grupi koji te je u Zenici pobijedio kad si bio najbolji. I na osnovu čega tvrdi neko da imamo šanse?! Da se ne što poklopi, da ovi favoriti kiksaju negdje, pa da ti na primjer iznenadiš u Rumuniji, pa OK, fudbal je to. Ali realno, to je zaista teško očekivati. Oni su presretni kakvu su grupu dobili, i Austrija i Rumunija. Najsretniji bi bio da to nije tako, ali…, ističe naš sagovornik.
Ne brine ga, kaže, to što nikoga nismo pobijedili već dugo vremena. Problem je u tome što se ništa pozitivno ne nazire…
– Mene kao trenera uvijek je više radovala igra i ono što igrači na terenu prikažu i sprovedu u djelo ono što je trener tražio od njih, nego sami rezultat koji je na kraju, naravno, važan, ali ne i presudan. Teren, igra, ponašanje igrača su slika onog što trener želi, naredi, zahtjeva od ekipe. Ono što priprema on to je ono što vidimo na terenu. Ovo što mi igramo je “igra bez igre”. Pitanje je šta mi to želimo igrati? Jel s četiri nazad, a s tri naprijed? Da li možda s tri nazad? Kažu reprezentacija je u stvaranju i treba dati podršku? Podršku za šta? Nema Džeke od 40 godina na terenu i ti se odmah raspadneš!, naglasio je Alispahić.
Stvoriti razvojnu ligu
Šansa igračima iz domaćeg prvenstva se ne daje skoro nikako, a i kad se pozovu uglavnom završe na tribinama što ne bi smjelo biti tako jer, slaže se i Alispahić, baza mora u budućnosti biti u našem fudbalu. Ipak, uvijek može gore, a Alispahić je na jedan problem posebno skrenuo pažnju…
– Skraćivanje Premijer lige BiH neće biti dobro po bh fudbal pogotovo po reprezentativne selekcije jer se na taj način naši igrači neće moći razvijati u bh. klupskom fudbalu. Donekle se može pomoći osnivanjem razvojne lige do 23 godine, zatim spajanjem Prvih liga FBIH i RS-a. Ovaj zakon da igrači sa ovih prostora, iz država bivše Jugoslavije, nisu stranci u bh. fudbalu, katastrofalan je. Potencijalno, Sarajevo i Željo sutra mogu imati tim bez ijednog domaćeg igrača. Primjera radi, nama ne mogu biti garancija uspjeha igrači koji igraju u jakim klubovima. Ne može Demirović biti garancija uspjeha jer igra u Stuttgartu. Evo opet za primjer ću uzeti Mulahusejnovića iz Zrinjskog koji je po mom mišljenju odličan napadač. Ali ne dobija priliku. Skraćivanje lige, ogroman broj stranaca u ligi, to znači da reprezentacija nema perspektivu jer nema odakle povući igrače, zaključio je Kemal Alispahić za Bosnainfo.