GDJE SU? U Vogošći obilježen 30. august - Međunarodni dan nestalih osoba

Tokom odbrambeno-oslobodilačkog rata u Bosni i Hercegovini, od 1992. do 1995. godine, nestalo je oko 35.000 osoba. Iako je do danas pronađen i identifikovan veliki broj žrtava, porodice još uvijek tragaju za više od 7.000 nestalih čija sudbina ostaje nepoznata.

Posebno bolnu priču nose porodice iz Vogošće. Postavljanjem instalacije nestalog lika na „Trgu branilaca Vogošće“, ispred Upravne zgrade Javne ustanove KSC Vogošća „Jasmin Isanović Žuti“, Udruženje „Porodice nestalih općine Vogošća“ danas, 30. augusta 2026. godine, podsjetilo je javnost na sudbinu još 58 svojih sugrađana koji su tokom odbrambeno-oslobodilačkog rata, iz agresorskih mjesta prinudnog zatočenja ili iz svojih stanova i kuća, odvedeni u nepoznato. Od tada do danas njihovim porodicama nisu pruženi odgovori o tome gdje su njihovi najmiliji, gdje su njihovi posmrtni ostaci i šta se s njima dogodilo.

Iza broja 58 ne stoji samo statistika. Iza svakog nestalog čovjeka nalazi se porodica koja je izgubila sina, oca, brata, supruga, djeda ili drugog člana porodice. Iza svakog imena nalazi se život prekinut ratom, ali i decenije čekanja, neizvjesnosti i nade.

Upravo zato posebnu vrijednost ima rad članova Udruženja „Porodice nestalih općine Vogošća“, koji sve ove godine neumorno tragaju za istinom o svojim najmilijima. Njihova potraga nije prestala završetkom rata. Naprotiv, za porodice nestalih rat je završen samo na papiru – njihova lična borba traje i danas.

Članovi Udruženja godinama prikupljaju informacije, razgovaraju sa svjedocima, obraćaju se nadležnim institucijama, podsjećaju javnost na imena nestalih i insistiraju na tome da nijedan slučaj ne bude zaboravljen. Mnogi od njih su, u potrazi za bilo kakvim tragom, spremni ponovo proći kroz najteže trenutke svoje prošlosti, saslušati svjedočenja koja bude bolna sjećanja i slijediti svaki, pa i najmanji trag koji bi mogao dovesti do istine.

Za porodice nestalih vrijeme ne donosi zaborav. Naprotiv, svaka godina čekanja nosi novo pitanje – gdje su naši najmiliji i zašto još uvijek ne znamo njihovu sudbinu?

-Mi, uz podršku naše općine i institucija poput Instituta za nestale osobe BiH i Međunarodne komisije za nestale osobe (ICMP), koristimo ovaj datum kako bismo podsjetili javnost i vlasti da je pronalazak nestalih jedno od najvažnijih humanitarnih i pravnih pitanja, istakla je Ema Čekić, predsjednica Udruženja „Porodice nestalih općine Vogošća“, u svom obraćanju prisutnim građanima.

Ona je posebno naglasila značaj podrške koju porodice nestalih svih ovih godina imaju od Općine Vogošća.

-Jedina institucija vlasti koja zdušno, sve ove godine, stoji rame uz rame sa nama jeste Općina Vogošća, kaže Ema Čekić. Pored pomoći u radu Udruženja i zbrinjavanja porodica nestalih, zajedno sa nama čini sve da istina o našim najmilijima konačno ugleda svjetlo dana. Svake, pa i ove godine, sa ovog prostora u nebo puštamo onoliko balona za koliko naših najmilijih tragamo. U njima su pozivi onima koji imaju informacije o njihovoj sudbini da nam se jave, kako bismo mogli ukopati njihove posmrtne ostatke, te tako njihovim porodicama konačno vratiti miran san.

Međutim, porodice nestalih ne mogu i ne smiju same nositi teret ove višedecenijske potrage. Njihova upornost i istrajnost jesu vrijedne divljenja, ali pronalazak nestalih mora biti mnogo snažnije i odlučnije institucionalno pitanje države Bosne i Hercegovine.

Porodice s pravom očekuju da nadležne državne institucije učine sve što je moguće kako bi se rasvijetlila sudbina svakog nestalog. Potrebno je intenzivirati potragu za informacijama, otvoriti i analizirati sve dostupne arhive i dokumentaciju, saslušati osobe koje mogu imati saznanja o lokacijama na kojima su nestali posljednji put viđeni, te osigurati efikasniju saradnju svih institucija uključenih u proces traženja nestalih.

Vrijeme ne smije biti razlog da se potraga uspori. Naprotiv, kako godine prolaze, odgovornost institucija mora biti još veća. Svaki novi trag može biti ključan, a svaka informacija može porodici donijeti ono što čeka više od tri decenije – istinu.

U ime Općine Vogošća prisutnima se obratila Indira Dajdžić iz Službe za boračko-invalidsku i socijalnu zaštitu ove lokalne zajednice.

-Ovo je dan koji nas posebno podsjeća na bol i neizvjesnost porodica koje još uvijek čekaju da saznaju sudbinu svojih najmilijih, istakla je Indira Dajdžić. Ovom instalacijom „GDJE SU?“ želimo poslati jasnu poruku da naši nestali ne smiju biti zaboravljeni i da potraga za njima mora biti nastavljena. Općina Vogošća pruža podršku porodicama nestalih i njihovim naporima da dođu do istine. Naša je obaveza da pamtimo, da budemo uz porodice i da istrajavamo sve dok se ne pronađe i posljednja nestala osoba. Svaka porodica zaslužuje odgovor, a svaka nestala osoba treba da bude pronađena i dostojanstveno ukopana.

Poseban emotivni trenutak bila je prezentacija literarnog rada pod nazivom „Gdje su naši najmiliji“, kojeg je pročitala književnica Mejra Kljajić, studentica Gazi Husrev-begove medrese. Manifestaciju je moderirala Saira Čekić.

Simbolika instalacije „GDJE SU?“ upravo je u tome da pitanje koje porodice nestalih postavljaju više od tri decenije ne smije izgubiti svoj smisao. To pitanje nije samo pitanje majki, očeva, supruga, djece, braće i sestara. To je pitanje cijelog društva.

Dok god postoji ijedna porodica koja čeka odgovor, potraga ne smije stati. Dok god postoji ijedna osoba čija sudbina nije rasvijetljena, obaveza institucija i društva jeste da tragaju za istinom. A dok god se ne pronađe i posljednja nestala osoba, 30. august neće biti samo dan sjećanja, već i snažan podsjetnik na obavezu da se potraga nastavi.

Porodice nestalih ne traže ništa više od istine – da saznaju gdje su njihovi najmiliji, da pronađu njihove posmrtne ostatke i da im omoguće dostojanstven ukop. Tek tada, nakon svih ovih godina čekanja, njihove porodice moći će pronaći barem dio mira koji im je rat oduzeo.

GDJE SU?

To nije samo pitanje članova porodica nestalih.

To je pitanje društva.

To je pitanje institucija.

To je pitanje svih nas.

Za 58 porodica iz Vogošće odgovor još uvijek nije stigao. Njihovo čekanje traje više od tri decenije, ali njihova nada nije ugašena.

Zato potraga mora biti nastavljena.

Sve dok postoji ijedna porodica koja čeka odgovor, potraga za nestalima ne smije stati.

A 30. august treba da bude mnogo više od dana sjećanja – treba da bude podsjetnik na obavezu države da pronađe nestale, utvrdi istinu o njihovoj sudbini i omogući njihovim porodicama da nakon decenija čekanja konačno pronađu mir.