Rodiš se u zemlji koja uopće nema profesionalnog sporta u pravom smislu te riječi, ma ne sporta, nema ništa da je normalno, i odlučiš da se baviš bilo kojim individualnim sportom, samo po sebi je ludost par exellance. Već tada ti si istinski šampion, osvojio si prvo zlato.
Odlučiš međutim baviti se profesionalno plivanjem, a potječeš iz grada koji uopće nema bazen, i pritom se plasiraš na Svjetsko prvenstvo ikako? Dozvoli – ti si već Diego Maradona. Ljudi treba da ustanu kada ti se ime spomene.
A onda dođeš i među svim tim najboljima na svijetu uhvatiš jedno finale, pa drugo, pa u jednoj disciplini postaneš zvanično šesti na svijetu. Halo, šesti! Na svijetu! Sa 16 godina…
Realno, vjerovatno ni u jednoj branši u kojoj je uspjeh mjerljiva kategorija nikada nismo imali uspješniju osobu sa onoliko godina koliko ima Lana i u neuslovima idealnim da čovjek prije svega bude frustriran. Pošto volimo prisvajati uspjehe – već odavno ona je “naša Lana”.
Jedan ovdašnji sportski portal njen plasman u finale na 200 metara delfin, prvim koje je Lana ikada plivala, ocijenio je simpatičnim, ma šta god to u plivanju značilo, što je na reakciju izazvalo i Velibora Pudara, Laninog oca i bivšeg legendarnog golmana Veleža.
U komentaru na Facebooku upitao je autora teksta “Što se ne potpisa novinarčiću?”.
Naravno, to je izazvalo mnoge druge reakcije podrške i njemu i briljantnoj Lani.
