Tako bi da nije bilo mršave na jedvite jade izborene pobjede nad Slogom iz Doboja zvučao šeret, vjerovatno i mostarski, komentirajući nastupe Rođenih nakon što je klupu ovoga stogodišnjaka preuzeo Amar Osim.
Već se s podsmijehom doživljavaju partije Mostaraca, ali više se kikoću Osimu, makar mnogi od kritičara niti su ni gledali utakmice, niti imaju pojma ko je prva, druga, treća postava. I šta je to uopće treneru bitno da vidi u ovome trenutku.
Zna raja da je Velež bio dobar, da je promijenio trenera i da je doveo Osima koji je “došao da krčmi ugled i svuče Velež s vrha do dna dokad se bude imalo para”.
Velež je prvo izgubio od skromnog Čelika, pa potom od Varaždina, a onda sinoć i od Slobode. Danas su trebali igrati s Igmanom iz Konjica, te osmog jula generalku na Pecari protiv Širokog, ali pitanje koje se već postavlja je da li je Velež pogriješio s Osimom kao trenerom i da li bi rezultati na pripremama uopće trebali išta o njemu govoriti?
Ako ćemo prema dosadašnjem iskustvu, Velež bi na osnovu ovoga kako je Osim krenuo u svoj mandat, trebao naredne sezone biti – prvak!
Naime, 2009. kada se vratio na Grbavicu nakon šest godina strave i užasa, sastavljanja kraja s krajem i izmišljanja tople vode, Željezničar je imao pripreme kakve ne da je stid bilo navijače, nego su čak članovi njegovog stručnog štaba pomišljali da napuste Osima.
On bi poslije treninga, a jednog se baš kristalno jasno sjeća potpisnik ovog teksta, jadao kako Željo nema tri igrača: Evo, nabroj mi tri igrača, nema. (Prvi trening recimo koristio je između ostaloga da se vidi da li Samir Bekrić trči uzalud i bespotrebno, ima li pameti. Dali su mu da igra džokera, za obje ekipe istovremeno, i pokazalo se da ima mozga)
– Ma kakva koncepcija, mi nemamo koncepcije, vidjeli ste u Hrasnici. Imamo 22 igrača koja ne mogu pobijediti Famos – bile su riječi Osima nakon šokantnog poraza od kantonalnog ligaša.
U tom trenutku čak i od tih 22 bilo je upitno da li će Uprava uspjeti dogovoriti ostanak Mešanovića, Serdarevića, Mešića i Kovačevića.
Kasnije nizali su se razočaravaući, nimalo optimistični rezultati.
“Željezničar je u obje utakmice na turniru u Hrvatskoj poražen, oba puta od novih hrvatskih prvoligaša, Lokomotive (0:4) i Karlovca (0:1). Turniru je prethodio visok poraz od Zrinjskog u Mostaru (1:5), pa u stručnom štabu ne kriju nezadovoljstvo prvim dijelom priprema. Menadžer i trener Amar Osim ponovo je nezadovoljan igrom i pristupom većine prvotimaca, bez obzira na činjenicu da je ekipa izuzetno umorna i gotovo bez dana odmora od kada su počele pripreme”, stajalo je u izvještaju nakon turnira u Hrvatskoj.
Pripreme su potom nastavljene u Međugorju, gdje je, šta li će to biti, Željezničar poražen od Igmana iz Konjica 0:1.
Na kraju, Osimove hairlije dobile su Čapljinu. I onda poslije toga sve ostalo je historija.
Možda su situacije neuporedive, možda tada Željo nije imao tri čestita igrača, ali ne treba trčati pred rudu i donositi zaključke preuranjeno. Sabura malo, strpljenja.
Malo ko bolje poznaje fudbal u ovoj državi od čovjeka koji iz naftalina tada izvuče jedvahodajućeg Alena Mešanovića da podsjeti kakav je igrač mogao biti i gdje bi završio da je bio iole ustrojen. Od čovjeka koji Eldina Adilovića napravi centarforom par exellance. I tako dalje, i tako dalje…