Fisherova majka Regine Wender bila je poljska Jevrejka rođena u Švicarskoj koja se preselila u Chicago.Udavala se dva puta, a to ko je je od njenih muževa Bobbyjev otac misterija je koja je sve do danas ostala neriješena. Naime, Regina je prvo bila u braku sa njemačkim biofizičarem Hans-Gerhardom Fisherom sa kojim je imala i kćerku Joan.
Od njega se razvela 1939. i poslije je dovođena u vezu sa sjajnim mađarskim fizičarem Paulom Nemenjijem koji je radio u Nevadi na projektu Manhattan tj. na proizvodnji prve atomske bombe.
Regina nije vidjela Fishera pune četiri godine, a sina je dobila 1943. pa bi logično bilo da je Nemenji dječakov otac, a on je i plaćao izdržavanje za Roberta za vrijeme djetinjstva i dječaštva. Ipak, kako je od Fischera zvanično razvela tek 1945. dječak je vjerovatno zbog toga nosio prezime Fischer.
Kako bilo, Regina je i sina i kćerku podizala kao samohrana majka, a Fischer je do kraja života negirao da ima jevrejske korijene (iako mu je bar jedan roditelj bio Jevrejin), piše Istorijskizabavnik.rs.
Genijalni Bobby
Mladi Bobby je naučio da igra šah kao dječak, a onda je u ovom sportu jednostavno “eksplodirao” i ubrzo stigao do vrha. Sa 15 godina bio je prvak SAD, pobjeđivao je nevjerovatnim rezultatima i sa Jugoslovenom Svetozarom Gligorićem Gligom počeo je da bude smatran za najboljeg šahistu van SSSR-a.
Bilo je to vrijeme kada su Sovjeti dominirali igrom na 64 polja – Botvinik, Smislov, Talj, Petrosjan, Spaski, Korcnoj, Keres… Fischer se žestoko odupirao njihovim izazovima i počeo da pobjeđuje jednog po jednog. Igrao je fantastično i 1971. stigao do bitke za prvaka svijeta. U četvrtfinalu je pobedio Tajmanova sa nevjerovatnih 6-0, u polufinalu snažnog Larsena sa istim rezultatom. Svijet je bio zaprepašten!
Amerika je odmah politizovala Fischerove blistave pobjede. Iako on sam nikada nije iskazivao preterani patriotizam niti da se bori za naciju, u toku je bio Hladni rat i to je bio adut koji se nije smio ispustiti. Bobi Fischer je proglašen najboljim sportistom svijeta.
“Meč stoljeća”
Na Islandu ga je čekao meč za prvaka svijeta sa Borisom Spaskim, naravno, igračem iz Rusije. Na hiljade novinara se sjatilo u Rejkjavik, a vodeći komentator bio je Svetozar Gligorić Gliga, kao najomiljeniji šahista svijeta i čovek kome su svi, pa i nepovjerljivi Fischer, vjerovali.
Umjesto za nekoliko hiljada dolara, Fischer se izborio da iznos za pobjednika bude 250.000 zelenih novčanica (što bi danas bio iznos od oko 1,4 miliona dolara). Bila je to najveća suma do tada ponuđena za šampiona u šahu.
Bobby Fischer je dobio Borisa Spaskog sa 12,5- 8,5 i postao prvak svijeta!
Zahvaljujući njemu šah je dobio kultni status i u Zapadnom svijetu, a Bobby Fischer je postao planetarna zvijezda. Uglavnom su ga progonili mediji, ali on je intervjue davao rijetko i isključivo ako su prenošeni uživo.
Interesantno je da je od svih zemalja sveta, Bobby Fischer er najviše volio Jugoslaviju i često je Beogradu ukazivao čast svojim dolaskom. Bio je blizak prijatelj sa šampionom Svetozar Gligorićem i uglavnom je prilikom posjeta i boravio kod njega.
Ali sva ta slava imala je i svoju “mračnu stranu”…
Šampion u penziji
Za Fischera su pričali da je hirovit, čudan, čak i psihički obolio, a i njegovo ponašanje s vremena na vrijeme samo je pothranjivalo te glasine. Eksperimentisao je sa svojom religiskom pripadnošću, a i izjave su mu vremenom postajala sve čudnije.
Sa profesionalne strane, Fischer je tražio idealne uslove za igru kako bi on, ali i njegovi rivali, mogli duboko da razmišljaju. I oko toga nije želio da pravi kompromise!
Bilo je predviđeno da brani titulu protiv izazivača Anatolija Karpova 1975. godine. Nakon što organizatori nisu ispunili dva njegova zahtjeva, oba vezana za način određivanja pobjednika, Fisher se odrekao titule u telegramu juna 1974. godine:
“Kao što sam jasno rekao delegatima FIDE u mom telegramu, o uslovima koje sam predložio ne može se pregovarati. Gospodin Kramer me je obavijestio da su odbijena pravila da pobjednik bude prvi igrač koji dobije pet partija, a da se remiji ne računaju, neograničen broj partija i ako je rezultat 9:9 da šampion zadrži titulu a da se nagradni fond podijeli na jednake dijelove.Na taj način FIDE je donijela odluku protiv mog učešća na svjetskom šahovskom šampionatu 1975. godine. Zbog toga se odričem titule svjetskog šampiona u šahu u organizaciji FIDE.”– s poštovanjem, Bobby Fischer.
Ovaj potez izazvao je šok širom planete i za dugi niz godina ponovo su Sovjeti bili na vrhu – prvo Karpov, pa onda Kasparov…
Šampion nestaje i pojavljuje se – u Jugoslaviji!
Sa 32 godine šahovski genije se povukao. Fischer je nestao! Niko nije znao gde se on nalazi, jer je često mijenjao mjesta boravka. Nije igrao takmičarski šah gotovo dvadeset godina.
Kako se kasnije saznalo, policija ga je 1981. greškom uhapsila jer je “ličio na pljačkaša banke”. Bio je nedjeljama u zatvoru. Godine 1982. objavio je pamflet pod nazivom “Mučili su me u zatvoru u Pasadeni!“ u kome je detaljno opisao svoje iskustvo tokom utamničenja, a tvrdio je i da ga je policija mučila.
Fischer se još jednom pojavio na svjetskoj šahovskoj sceni i to u Jugoslaviji, na Svetom Stefanu u Crnoj Gori 1992. godine uprkos oštrog embarga UN, koji je uključivao i zabranu održavanja sportskih takmičenja u tadašnjoj SR Jugoslaviji. Tamo je organizovan novi “Meč stoljeća” i – Fischer je opet pobedio Spaskog.
Nakon toga je do kraja života tvrdio da je on svjetski šampion, jer nikada nije izgubio meč za titulu. Više nikada nije takmičarski igrao šah.
Problemi sa zakonom
Ovaj meč skupo je stajao Fischera. Vlada SAD mu je zaprijetila kaznom zatvora u trajanju od 10 godina zbog “učešća u privrednom životu Jugoslavije” pod sankcijama. Nakon ovoga, više se nije vraćao u Ameriku, a u kasnijim godinama se odrekao i državljanstva.
Ali, nigdje nije mogao ni da se skrasi. Živio je u Mađarskoj, posjećivao je Srbiju, ali je dugo vremena boravio i u Japanu. Javno je 2001. izjavio da je Amerika “zaslužila 11. septembar” jer je ratovala sa desetinama država na svijetu, a bio je poznat i po antisemitskim izjavama koje su ga dovele na loš glas širom zapadnog svijeta.
Uhapšen je u Japanu i prijetilo mu je izručivanje Americi koje je na kraju ipak spriječio pritisak javnosti. Ali, nakon toga Fischer nije mogao ni da ostane u ovoj zemlji.
Bobby Fischer je posljednje godine svog života proveo na Islandu, koji mu je pružio utočište. Preminuo je 2008. Imao je 64 godine…taman koliko su stari kvadratići na tabli u igri koja je odredila njegov život.