Između ostalog, fudbaler koji je upisao i 12 nastupa za reprezentaciju BiH, prisjetio se bosanske lige, te velikih derbija.
“Ko je skrenuo pažnju na sebe u toj ligi mogao je igrati i u puno boljoj, što je pokazalo puno igrača, kao i Luka Modrić. Brotnjo je bio jedan od boljih klubova u BiH. Sjećam se gostovanja u Zenici, Sarajevu, derbija sa Sarajevom i Željom, protiv Slobode Tuzle.
Tereni su bili loši, suđenje još gore. Puštala se gruba igra, pogotovo u korist domaćina. Dobio sam puno batina, ali to me očvrsnulo i pomoglo mi u daljnjoj karijeri kad sam došao u HNL. U Hrvatskoj je bilo drugačije. Puno čišća igra. Bilo mi je lakše nego nekima koji nisu prošli terene u bosanskoj ligi.
U njoj je bilo jako teško, ali nisam se povlačio. Sjećam se da bi pet-šest starijih igrača odbilo ići igrati kad bi gostovali u Sarajevu. Zato što kad u Čitluku igramo protiv Sarajeva ti naši stariji ih tuku,onda ovi čekaju da dođu u Sarajevo, međutim, nekoliko igrača naglo dobije temperaturu i ne može ići. Dođemo mi mlađi pa tuku nas i tako se iskale. U svakom slučaju, drago mi je da sam igrao i u takvom okruženju.”
Blatnjak je istakao kako se na gostovanjima Veležu udaralo “kao na radnoj zajednici”.
Dosta derbija, posebno kad se igralo u Zenici, na Koševu ili Grbavici, na Tušnju. To su sve veliki klubovi koji imaju tradiciju iz bivše Jugoslavije, stadioni su bili puni. Po 15, 20 tisuća ljudi. Ne smijem zaboraviti Velež, jedno od težih gostovanja, u Vrapčićima se udaralo ko’ na radnoj zajednici.
Puno se batina tu dobilo. Sjećam se jednog perioda u Brotnju. Prvo je meni slomljena noga kad smo igrali protiv Zrinjskog, pukla mi je fibula, a nakon sedam dana u Vrapčićima su slomili nogu i Josipu Grubišiću, mom cimeru i suigraču. Živjeli smo u jednoj kući, nas dvojica, dvije štake i samo dvije zdrave noge. Vratio sam se na teren nakon šest mjeseci, jedno vrijeme sam igrao s tri vijka u nozi.”, između ostalog je rekao Dragan Blatnjak.