“Vrijeme mi je, imam 88 godina iza sebe, ostavio sam dosta. Što ćeš. Konstatiraš istinu, a ona je da imaš rak s pet metastaza. Onda je to fatalno. U svakom slučaju nemojte za mnom žaliti, previše sam napravio da ne bih bio spokojan. Previše dobrog. I koliko god se trudim, ne mogu naći kome sam zlo napravio, i to od najranije mladosti… Kad gledam svoje kolege, gotovo svi su umrli: Barić, Ivić, Zebec. I moje je vrijeme došlo rekao je Ćiro za Story i dodao:
“S tim se čovjek mora pomiriti, bez kukanja i jadikovanja. Tako da bih molio ljude: poštedite se žalosti za mnom jer odlazim spokojan i to je jako lijepo. Ne znam kako oni zločesti ljudi koji su toliko toga lošeg napravili trebaju umrijeti, a do tada uopće nisu vjerovali u Boga? Kad trebaš umrijeti, počinješ vjerovati. Ali eto, tu sam.
Ćiro misli da ovaj put neće uspjeti pobijediti bolest.
“Moj sin dođe i kaže: ‘Tata, to si isto govorio i prije pet godina.’ On želi ublažiti ovu istinu, a doktori su digli ruke od mene.
Legendarni trener napravio je velike stvari u životu.
“I zamisli, kao takav moram umrijeti… Šta je život ako ga nisi dobro prožvakao i slušao pametnije od sebe? Pisci, filozofi, to su ljudi od kojih možeš puno naučiti… S druge strane, znate li koliko sam budala sreo, a slove kao akademici? – zaključio je Ćiro.