Magazin

Svetlana Ceca Ražnatović za Bosnainfo: Nekima sam se davala iskreno i prijateljski, pa sam dobila nož u leđa

Niko nije kao Svetlana Ceca Ražnatović u isto vrijeme voljena i osporavana, ne kao pjevačica i, što bi neki rekli, regionalna muzička diva i članica žirija „Zvezde Granda“, već kao osoba, žena, udovica...

FOTO: FACEBOOK
FOTO: FACEBOOK

Svi znaju da je bila supruga Željka Ražnatovića Arkana, koji nije doživio da mu se sudi za ratne zločine jer je ubijen prije nego je mogao eventualno biti uhapšen i odgovarati u Hagu za sve što je devedesetih godina činio na području ratom zahvaćenih zemalja bivše Jugoslavije.

Neko će reći da Ceca sa tim nema veze, a neki joj njenog ubijenog muža nikako ne mogu oprostiti, ali ono što je mnogima zajedničko jeste da, uglavnom znaju sve njene pjesme.

Prvi put razgovaram sa Vama, Vi ste jedna veoma opuštena osoba, ne glumite veliku zvijezdu, sagovorniku šaljete signale da ste mu na neki način prijatelj. Zbog čega i većem dijelu javnosti ne dozvolite da Vas upoznaju upravo takvu? Posebno medijima u BiH, Hrvatskoj…

-Pa, niko od novinara me ne zove iz tih država. Ja sam uvijek spremna da razgovaram, dam intervju nekome ko želi sa mnom da razgovara na jedan ljudski, iskren i otvoren način. Veoma je loše kada se pišu neke laži, objavljuju neprovjeren činjenice.

Da li ste emotivni?

-Ja jesam, baš sam emotivna. Jer da nisam ne bih mogla stići do toliko velikog broja ljudi da pjevam hladno, da ne iskazujem emociju. Sve je stvar emocije i razmjena energije među ljudima, može neko da pjeva tačno, da bude vanserijski pjevač, ali ako nema u sebi tu emociju, da prenese na ljude, onda džaba sve. Imali smo dosta pjevača koji su odlično pjevali, snimali pjesme, ali ništa nisu napravili u svojim karijerama, jer nisu imali emociju. Sve je to Božija volja i faktor sreće. Ali, ja jesam veliki emotivac, samo što je mene život izbrusio, da tu moju emociju može da vidi samo određeni broj ljudi u mom privatnom životu. Veoma mali broj ljudi. Jer mnogi ne znaju to da cijene. Kada im se date na tacni, kada im se otvorite, onda im je mnogo lakše da te povrijede. Ne znaju to da cijene. Ja se dajem tamo gdje trebam, a to je moja publika, moja porodica i moji prijatelji sa kojima sam pojela par džakova soli,a dok ne pojedete tih par džakova soli, ne znate ko vam je pravi prijatelj. Nekima sam se davala iskreno i prijateljski, pa vam onda zabiju nož u leđa. Onda ja to odmah završim, bolje da ode ili odu, već da živim u zabludi. Jednostavno život me tome naučio.

Ceca i pored svih obaveza koje ima, a vezane upravo za takmičenje Zvezde Granda, ipak ima i nađe vremena za i njene fanove koji je prate na društvenim mrežama. A, ono što je posebno postalo upečatljivo njen sin Veljko zadnjih godinu dana uopšte se ne oglašava niti je više toliko aktivan na istim kao prije, a dok je sa kćerkom Anstasijom sasvim druga priča.

-Veljko se veoma mlad oženio, sa 22 godine, a kada nam je saopštio da će se ženiti, moj otac mu je rekao: “Pa, dobro moj sinko, i Romi su pomjerili granice ženidbe, a ti požurio“. A, on mu je dogovorio da se zaljubio i odlučio je da se ženi. Ja, koliko se sjećam, on je odmalena htio dom, porodicu, ženu, djecu. Brak je shvatio veoma ozbiljno, ušao je profesionalno u sportske vode. Svojevremeno se iživio, imao je mnogo djevojaka, bio je eksponiran u javnosti. Nije što je moj i što svaka majka misli isto za svoje dijete, ali zaista je lijep i pravi frajer. On je postao profesionalni sportaš, a da bi u bilo kojem poslu kojeg radiš bio strogi profesionalac, onda se u životu moraš i odreći nekih stvari da bi postigao rezultate. Shvatio je sve to na vrijeme. On voli planinu, selo, ima oko trideset pasa azijata. Po meni to nisu psi, to su telad. Pa mi često kaže: „Dođi Svetlana vidi ga što je lijep, dođi da ga grliš“, a ja mu kažem, ma koga da grlim, medvjeda? Ima dijete koje je preslatko, svu ljubav je pokrao svima, oko njega se vrti sav naš svijet.

Na estradi ima svega i svačega, vaša Anastazija je zaplovila u profesionalne estradne vode. Da li ste je pokušali odgovoriti od toga?

-Ja nikada nisam razumjela neke kolege, a koje izjave, da nikada ne bi svom djetetu dozvolili da se bave ovim poslom. Po meni prvo i osnovno pitanje na to je, a zašto? Posao pjevača je prelijep posao, ali samo ako ga izgradiš, da imaš karijeru,da se ne mučiš da pjevaš cijelu noć, kao kolege koji se amaterski bave pjevanjem. Ako, je to zaista tako, onda jeste težak posao, a pogotovo za žene. A, ako neko krene lijepim putem, snima pjesme, hitove koje su mladalačke, šta je onda loše u tome baviti se muzikom? Moraš da znaš kako da vodiš svoju karijeru, i šta želiš. Pa ja sam kao klinka ušla u taj svijet i sa 14 godina snimila svoj prvi album. Odrastala sam i sazrijevala na estradi, a svih tih godina dobivala sam tako strašne udarce, da ne znam da li bi se neki snažni muškarci uspjeli oporaviti od svega toga. Evo me bogu hvala, živa sam, zdrava sam, izdržala sam sve to. Nikada mi nije palo na pamet da ću pasti, pokleknuti, da ću izgubiti trku ili da ću pasti u neku depresiju. Ja imam dvoje djece, a na kraju nije bitno da li si pao, već da li si ustao, a što je najbitnije. Tako sam i odgajala svoju djecu. U životu imaš i poraze, padove, uspjehe, na sve čovjek mora da bude spreman. Ali, niko ne zna koliko je jak, dok ne doživi prvi udarac. To je ljudska snaga i život.

Novi album, nove pjesme?

-Iskreno po tom pitanju, to je jako teško. Jednostavno, nastala je neka kriza kada su autori, kompozitori u pitanju, a doživjeli smo veliku tragediju jer je otišla najbolja među najboljima, Marina Tucaković. Njoj naći zamjenu je nemoguća misija. Ja do sada nisam nikog upoznala, da na taj način doživljava i da se na taj način izražava kroz muziku kao što je bila pokojna Marina. Sve je nešto banalno, dosadno, neinspirativno. Poslije takvih hitova, poslije takvih priča koje je napisala za mene, ja ne mogu sebi da dozvolim da snimam sve i svašta. Ne, to ne nikako. Ja se sjećam kada bi snimala nove albume, ona me nazove pa mi preko telefona pročita stihove, ja sam je uvijek pitala: „Pa, dobro ženo otkud ti takva inspiracija, otkud ti ta priča”. A, sa druge strane Marina bi uvijek kukala kada bi ja spremala nove albume i govorila mi, šta sada da napiše za mene. I svaki put bi prevazišla samu sebe.

Da li ste u Vašim mladim danima razmišljali ili pomislili da će te jednog dana biti najbolja među najboljima? Dok drugi diktiraju modne trendove, Vi diktirate i modne estradne trendove?

-Maštala sam o tome da postanem velika zvijezda. Moja tata je bio veliki „zvezdaš“ i kada smo otišli na Marakanu na kojoj je bilo 100.000 ljudi, ja sam ga pitala, da li ću ja jednog dana da punim ovako stadione, a on je odgovorio: „Hoćeš, ako me budeš slušala“. Oduvijek sam ciljala na velike stvari, a moj cilj je bio upravo jedan od tih, da napunim Marakanu. Možda nisam bila u to vrijeme realna, ali moj cilj se i ostvario i 2002. godine, Marakana se ostvarila.

Razgovarao: Bato Šišić

Prihvati notifikacije