Nakon oficijelnog dijela i govora, uslijedilo je izvođenje pozorišne predstave pod nazivom “Rođeni za vječnost” posvećena prkosom, ljubavlju i ponosom protkanom stogodišnjem historijatu Rođenih.
Proslava povodom Veležovih 100 će se nastaviti na gradskom trgu Musala na kojem će biti održan veliki slavljenički koncert na kojem će nastupiti Saša Đermanović, Elvedin Delić – Dela, Čizma i Proleteri, Branko Đurić – Đuro sa grupom “Bombaj štampa” i neizostavni Red Army Band.
U NP Mostar stigli su Vahid Halilhodžić, Meho Kodro, Amar Osim, brojne zvanice iz sportskog, kulturnog i javnog života BiH.
U svom obraćanju Šemsudin Hasić, bivši predsjednik Uprave FK Veleža kazao je da je Velež za ovih 100 godina svašta doživio.
“I zaista kad je na livadi ispred Sjevernog logora, koja će kao što je poznato, postati prvo zvanično Veležovo fudbalsko igralište u junu mjesecu 1992. godine, grupa mostarskih radnika odlučila je osnovati Radničko sportsko društvo Velež. Teško da je iko od njih mogao zamisliti kroz kakve će sve nedaće i iskušenja proći naprije Mostar a s njim i Velež, kao i svi oni koji su za njega igrali, za njega radili, borili se, navijali i živjeli – započeo je svoj govor Hasić.
Kako dodaje, malo ko je mogao pretpostaviti kako će se s vremenom između kluba i grada razviti jedna vrlo intimna, neraskidiva veza zbog čega će Velež postati jedan od simbola Mostara. Na isti način na koji je to Stari most ili pak na isti način na koji su to sve njegove džamije i crkve, njegove kulturne i vjerske institucije, njegova bogata historijska i kulturna baština, sve one vrijednosti koje ga decenijama čine prepoznatljivim i van granica naše zemlje.
Napomenuo je da je silom prilika, Velež dva puta prekidao svoj rad, oba puta u ratnim okolnostima, ali da je bez obzira na sve, od prvog dana svoga postojanja, bio i ostao upravo to, simbioza svega onoga lijepoga što Mostar u suštini jeste, ono što ga čini velikim malim gradom. I Velež i Mostar još uvijek su tu gdje su bili te davne 1922. Preživjeli su Drugi svjetski rat, u kome je 77 naših igrača i 23 člana Uprave poginulo ili je ubijeno u borbi protiv domaćeg i stranog okupatora. Preživjeli su i ne tako davnu agresiju na BiH, na Mostar, tokom koje je Velež protjeran sa Gradskog stadiona, i tokom kojeg je sva njegova imovina potpuno uništena. I nijednom u ta dva navrata Veležova zvijezda nije se ugasila. Naprotiv, svaki put zasjala je još jače.
Ulaskom u Upravni odbor nekolicine mostarskih privrednika, iskrenih zaljubljenika u Velež i svoj grad, klub je nakon dugog perioda stagnacije sredinom prošlog desetljea napokon počeo da se stabilizira i bilježi ozbiljnije rezultate. Ali tu ne smije biti kraj Veležovom napretku. U godinama koje dolaze bit će mnogo iskušenja pred nama. No jedno je sasvim sigurno, Veležovo postojanje više nikada niko neće dovoditi u pitanje – zaključio je Hasić.