Pitanje je koje postavljaju mnogi u BiH koji su s nestrpljenjem čekali njen nastup na Olimpijskim igrama u Parizu. Jer ono što je Lana pokazala u svoja tri plivačka nastupa kvalifikacijama na 100 i kvalifikacijama i polufinalu na 200 leptir sjena je najbolje plivačice i rekli bismo najbolje sportašice naše zemlje u 21. stoljeću.
Nešto nije u redu. Vidjelo se to na licu Lane prilikom dolaska na bazen. Nije bilo onog njenog osmijeha koji razoružava sve, a ulijeva sigurnost. Naprotiv, vidjelo se neko silno nezadovoljstvo. Bila je namrštena. Ili nam se samo činilo…
I čim se postavi ovo pitanje, odmah se jave raznorazni dušebrižnici koji bi da brane “lik i djelo Lane Pudar” mada je niko živ niti napada niti se to treba i smije, ali se očekuje da neko nešto kaže, objasni. Jer, nije baš OK da se na Olimpijadi za koju je sama sa svojim timom govorila mjesecima kako joj je najveći cilj ove sezone, otpliva za 2,3 sekunde lošije što zapravo čini razliku između polufinaliste i kandidata za odličje.
Lana je isticala da vjeruje da u Parizu može do madalje. Njenu rezultati su njoj, a i svima nama, dali itekako povoda da to takođe mislimo. Uostalom, samo prije dva mjeseca u Beogradu je na Evropskom prvenstvu “iz punog treninga” osvojila medalju u svojoj disciplini, i sama istakavši kako je pomalo iznenađena time. Tada, u Beogradu, ponovila je da se zapravo tek sprema za ono najvažnije – Pariz.
Dušebrižnici sada ponavljaju mantru o (ne)uslovima u kojima živi i radi Lana i naši ostali sportaši “pa kako onda od njih očekivati bilo kakav rezultat, a pogotovo borbu za medalju na olimpijadi”. Tačno je to, samo Lana već odavno ne trenira u “lavoru” od bazena u Mostaru, niti na Olimpijskm bazenu u Sarajevu, već je na bazenu u Banja Luci, a prije Pariza je bila na planinskim pripremama u Španiji kao i svi ostali svjetski plivački asovi, a u Pariz je stigla iz Antalije, gdje je također, valjda, imala vrhunske uslove za trening.
Tako da, nije to to, rekli bismo. Lana ima neki drugi problem…Nadamo se da nije zdravstveni, da nije neka povreda koja joj nije dozvolila da pliva koliko i kako najbolje može.
Svjedočili smo svi kako u porodici Pudar ima problema. Rekli bismo kao i u svakoj drugoj porodici, samo što se u ovom slučaju radi o našoj najboljoj sportistkinji i njenom ocu, također nekadašnjem vrhunskom sportašu, nogometašu, golmanu a sada treneru. Da li je to nešto što je našu Lanu poremtilo, teško je reći, samo u Parizu Lana Pudar nije ličila na sebe.
Srećom, sve prođe, pa će i ovo, a Lana srećom, ima samo 18 godina. Slijede još mnoga evropska, svjetska prvenstva, olimpijade, biće medalja sasvim smo sigurni u to…
Dodajmo, da je u najmanju ruku poražavajuće da se u Parizu ne nalazi niti jedan jedini novinar bilo koje redakcije iz BiH koji bi nam prenio informacije “sa lica mjesta”, koji bi napravio razgovor sa Lanom, njenim trenerom, nekim iz ekipe, bilo kim. Nikome, eto, nije u interesu bilo da pošalje reportera koji bi sada postavio pitanje: “Šta se desilo Lani Pudar”?