Priču prenosimo u cjelosti:
Igrač koji je došao na mala vrata, postao je veliko pojačanje Željezničara za lijepo ljeto i Ligu prvaka prije 20 godina
Fudbaleri Željezničara tog ljeta 2002. godine pripremali su se u Slovenskim Konjicama. S nestrpljenjem se čekao nastup u kvalifikacijama za Ligu prvaka. Iako klub nije imao velika očekivanja, ali potiho se vjerovalo u podvig. Trener Amar Osim sa saradnicima Alispahićem, Memićem, pokojnim Odovićem i trenerom golmana Ibrahimovićem, pravili su tim koji će pokušati da se prvi put plasira u grupnu fazu elitnog takmičenja.
Sjećam se jedne anegdote s priprema, u kojoj je učestvovao legendarni Eso Ibrahimović. Čarobnjak svog posla, golmani Kružik, Hasagić i Adilović prolazili su njegov dril. Bio je neumoran i posvećen poslu. Uvijek spreman za šalu, sve do jedne situacije na jezeru Bled. Navukli su ga da krene čamcem, a onda su ga zaljuljali. Eso se tresao od straha, jer nije znao plivati. Nekako su ga smirili i vratili na obalu. Eso im je pobrojao sve po spisku. Ostali su mu prigovarali da je napustio brod čim sd zatalasalo.
U Sloveniji nije bilo baš sve idealno. Tražila se forma, plavi su gubili neke prijateljske utakmice, ali se dobro treniralo. Zamislite da sada fudbaler Bosne iz Visokog dođe u Želju i to kao pojačanje za Ligu prvaka. Skoro nezamislivo. Onda možete shvatiti gdje je naš fudbal bio prije 20 godina, a gdje je sada.
Almir Ćosić je stigao na mala vrata. Prvi su komentari bili da će brzo nazad, u Visoko. Nije bilo velikih očekivanja. Ipak, njegova radna etika i karakter, iz dana u dan su rušili tabue i predrasude. Jednu za drugom preskakao je prepreke na putu prema prvoj postavi. Iako je konkurencija bila žestoka, progurao se pored favoriziranih igrača i preuzeo odgovornost u jakom veznom redu s Biščevićem, Šilićem, Ticom, Karićem i Gredićem, koji je bio polušpica, zapravo podrška isturenom, ali i nešto sporijem Guvi. Bili su tu i Seferović, Alagić, Radonja, pa Žerić, tada mladi Emir Hadžić i Haris Bešlija.
Odbrana s Mulalićem i Alihodžićem Kajtazom, Jahićem, Čičom…Ćosić je u Sloveniji uletio u postavu i nije iz nje izlazio. Susreti u kvalifikacijama protiv Akranesa, Lilestroma, a onda i dvomeč s Newcastleom, pokazali su da pripada ovoj grupi ugrača. Bio je u svih šest utakmica zapažen. Zapravo u sedam, jer je Željo nakon eliminacije od Newcastlea, nastavio evropski put u Kupu Uefa protiv Malage. Šteta što je primio rani gol u Malagi, zbog kojeg je i ispao iz takmičenja.
Ćosić je ušao u igru u drugom poluvremenu i razbio vezno red ekipe iz Anadaluzije. Iznudio je priznanje od Ivana Leke na sred terena da dugo nije imao težeg rivala koji “trči kao da mu je zadnja utakmica”.
Vratimo se Newcastleu. Zlatko Šarić je u Dnevnom avazu u predvečerje utakmice objavio da “Svrake” u svojim redovima žele upravo radilicu plavih, Almira Ćosića. E, sad koliko je tu bilo istine znaju igrač i pogotovo ljudi iz uprave Želje. Pričalo se o nekim ciframa, milionima, koje je, navodno, tražio Željo.
Ćosića niko nije ništa ni pitao. Prvi komentar je bio da mu fale utakmice za reprezentaciju da bi dobio radnu dozvolu. Na kraju, nije bilo ništa od posla, ali je Ćosiću ova priča umnogome odmogla. Zapravo, priča o transferu u Englesku, izbacila ga je iz tračnica, zavrtila mu mozak. Upao je u krizu, a na kraju sezone je zatražio raskid ugovora. Nakon samo jedne sezone. Priznaje da mu je to bila velika greška.
Karijeru je u 27. godini umjesto u inostranstvu nastavio u Brotnju iz Čitluka. Odatle je otišao u bugojansku Iskru, a onda na Island.To što nije napravio puno više može kriviti u prvom redu sebe. Čini se da ni izbliza nije iskoristio potencijal. Šansu koja mu se ukazala nije zgrabio kao neki.
Već 17 godina živi i radi na Islandu, gdje je i završio karijru. Nije ostao u fudbalu, ali zato ima nasljednika. Sin Amin je veliki talenat, s nepunih 16 godina na pragu je prvog tima.Možda upravo njegov sin “naplati” sve one očeve greške i pehove, pa jednog dana zaigra tamo gdje je njegov otac trebao – u Engleskoj.