Ne bismo da mu sreću kvarimo, ali realno, tu smo, gdje smo, a nema nas nigdje, kako bi rekli stari fudbalski kibiceri…
Niko, naravno, nije očekivao pobjede u Newcastlau i Empoliju od ekipe koja se prvi put sakupila pod palicom trenera koji nikada nije vodio ni jednu utakmicu. Nekoliko je “starih”, a ostalo su sve mladi od kojih treba da sačekamo da nešto pokažu i dokažu da su za reprezentacije. Međutim, čekamo odavno, i čini se da ćemo se načekati, baš…
Englezi, njihov selektor Gareth Southgate, pozvali su nas u Newcastle računajući da “ličimo” na reprezentaciju Srbije, koja nam je prvi komšiluk, pa da to iskoristi i pripremi ekipu za EURO na kojem mu je Srbija jedan od protivnika.
Italijani i njihov selektor Luciano Spalletti pozvali su nas u Empoli vjerujući da “ličimo” na reprezentaciju Hrvatske, koja nam je prvi susjed, a sa kojima igra u grupi na predstojećem EP u Njemačkoj.Logično, nema šta, osim što mi ne ličimo ni na Srbiji ni na Hrvatsku ni po kojem fudbalskom parametru, a ako ćemo do kraja iskreno, ne ličimo ni na šta…
Sergej Barbarez svoje igrače ljubi…
Barbarez tvrdi da ima potencijala. Zašto da mu ne vjerujemo? U isto vrijeme poziva na realnost, a ono što su pokazali njegovi izabranici u ove dvije utakmice može stati u dvije rečenice. Borbeno, pokatkad, haotično poprilično, sa veeelikim manjkom sportske, fudbalske inteligencije na terenu. I to je to.
No, hajde da trenutno ne vidimo ono što Barbarez vidi, i hajde da se već s jeseni “pospemo pepelom” i čestitamo mu da odličnim utakmicama protiv Njemačke, Nizozemske i Mađarske. Neće biti prijateljske, kao ove dvije sa Engleskom i Italijom, ali ove velike reprezentacije Ligu nacija ne doživljavaju ni blizu kao mi. Njima je to ipak “druga liga” takmičenje, pa onda možda “ne zapnu” iz sve snage i ne bude po tri, četiri, pet komada i slična katastrofa…ali onda, opet nećemo imati svoju pravu sliku vrijednosti, kao što je i sada ali i prethodnih pa i decenija nismo imali.
Dodajmo i da smo svjesni da nam je nedostajalo nekoliko ključnih igrača – Dedić, Kolašinac, Krunić, Džeko (ako će još uvijek igrati)…i da bi s njima u ekipi izgledalo drugačije. Ipak ekipa koja ne može da “uveže” tri pasa za utakmicu, promaši tri “mrtva” zicera, a uglavnom “pusti” da im se zabiju golovi jer, zaboga, ko će igrati odbranu i vraćati se, pa juni je mjesec, svi su na kraju sezone, umorni…dok se drugi pripremaju za Euro…
Barbarez je sve svoje igrače koje je mijenjao izljubio. Kao i one ostale na kraju utakmica. Lijepo je to bilo vidjeti. Ali, nekako, Barbareza smo sve ove godine čekali kao nekoga ko će imati gard, čvrsto voditi ekipu, ne trpjeti nedisciplinu u igri, “slomiti” neku od zvijezda ako mu kvari atmosferu u ekipi…, a on je započeo s poljupcima. Kako li će završiti?