Život

Sejo Sexon za Bosnainfo otkriva istinu o dva antologijska hita: Čekamo poziv saveznog kapitena

FOTO: ZABRANJENO PUSENJE/SASA-MIDZOR-SUCIC
FOTO: ZABRANJENO PUSENJE/SASA-MIDZOR-SUCIC
Bez Davora Sučića Zabranjeno pušenje ne bi opstalo

Kako vrijeme prolazi ljudi su sve više lijeni za čitanje “kilometarskih” tekstova, a uraditi kraći, a zanimljiv intervju sa ljudskim “endemima” poput Davora Sučića ili kako ga u raji bolje znaju, Seje Sexona ili jednostavno Sule, nemoguće je.

Da se ovaj tekst piše u nekom dnevnom printanom izdanju i da se u njega želi ugraditi cijela historija sarajevskog benda Zabranjeno pušenje, kako u periodu prije agresije na našu zemlju, tako i u njihovom stvaralačkom prebogatom periodu nakon rata, trebalo bi vjerovatno jedno kompletno dnevno izdanje nekog lista ili više njih.

Ovaj vječno nadahnuti i motivisani autor ili koautor većine najvećih hitova Zabranjenog pušenja za Bosnainfo govorio je o nedavnom dočeku Nove godine u Tuzli, o pronalasku inspiracije za tekstove, o novom albumu “Karamba!”, te nam otkriva istinu o nastanku antologijske pjesme “Lijepa Alma” i ideje za spot  “Pos’o, kuća, birtija”, a govori i o svojim uzorima, novim generacijama, Sarajevu, Želji…

Pročitajte još

Za početak, Davor se osvrnuo na nedavni doček Nove godine u Tuzli gdje je, kaže, bilo fantastično.

– Tuzlaci su se potrudili da ambijent na Trgu slobode bude na svjetskom nivou, prelijepi ambijent pun života i dobrog štimunga, i sa svim tim ukrasima i malim kućicama. Na kraju je bio i predivni vatromet. I mi smo se potrudili da ljudi uživaju i da sve bude jedan kvalitetan paket. Imaju sada Tuzlaci temelj da postanu grad koji spada među one koji stvaraju odličan ambijent za ovakve događaje, smatra frontmen Pušenja.

“Ispod radara”

Odlazak u Tuzlu na doček Nove nisu im „oprostile“ mnoge Sarajlije koje su se potajno nadale da bi Sejo i ekipa mogli zasvirati ispred Vječne vatre. Na žalost, to se nije desilo…

– Pa dobro. Prije par godina svirali smo u Sarajevu dan nakon dočeka Nove. Ima, siguran sam, u BiH i drugih dobrih izvođača i grupa koje mogu napraviti feštu. Naravno da čovjeku uvijek godi svirati sa svojom rajom i s njima dočekati Novu godinu u rodnom gradu, ali… Ipak, nadamo se da će i to biti uskoro. Čekamo poziv „saveznog kapitena“, istakao je kroz smijeh Davor.

Nedavno je na YT osvanuo spot pjesme “Ispod radara” s posljednjeg albuma “Karamba!”, a koji su članovi benda snimali u popularnom YU caffeu, po Sejinim riječima, “posljednjem bastionu rokenrola na Ilidži”, pokazavši kako se uz malo ulaganja, a s pravim tekstovima, kvalitetnom muzikom i zanimljivim likovima, može odraditi odličan posao.

Spot je radio, režirao i napravi scenario, Jasmin Jatić, jedan veliki udarnik koji se potrudio da to bude vrhunski. Napisao je scenario koji ni ja ne bih tako odradio iako često to radim. Spot je u prvim danima izlaska dobro prošao i nadamo se nastavku saradnje s Jasminom, ističe svojevremeno dobitnik tri zlatne (1984, 1987. i 1997) i jedne srebrne (1985) ploče, te dva “Davorina” (2000).

Tekstovi Zabranjenog pušenja uvijek su se razlikovali od svih drugih zahvaljujući prepoznatljivom sarajevskom izražavanju i slengu, miksu nadrealizma, životne realnosti, ljubavnih priča, romantike, tuge i drame.

Pročitajte još

Folkeri često kažu da su “najveći hitovi nastali u zadimljenim kafanama i uz piće”, jer tada najviše nadiru emocije i istina, a pitali smo Davora kako on pronalazi inspiraciju svih ovih godina.

– Ono što je najteže u našem poslu, kreativnom, je da se ne ponavljamo. Raditi pjesme za Pušenje nije lako, moramo izbjeći ulazak u onu neku zonu, ono što kažu, u nešto “što neprijatelj očekuje”. Ne želimo ući u ponavljanje tema, a nakon 40 godina karijere to i nije baš lako. Na to se troši jako mnogo vremena, selekcija je dosta oštra, a ja to radim često uz Elvisa J. Kurtovića, Tome Andrića… sve sjajni tesktopisci. Kad ja zaštopam u radu, onda “zovem kviska”, tj. njihovu pomoć. I onda me oni izvade iz te situacije. Da mi se ne desi da ponavljam neke stvari u pjesmama iako su to bile dobitne kombinacije nekad ranije, objasnio je Davor.

Na pitanje kako su došli na ideju da album nazovu po poznatoj španskoj psovki “Karamba!” (dovraga), Sučić kroz smijeh i u svom stilu odgovara:

– „Karamba!“ je nastajala u teškim “porođajnim mukama”, jer je jako dugo i s puno problema to izdanje realizirano. Zbog korone i rata u Ukrajini i svih nekih apokalipsi koje su nas zadesile u tom periodu, rođenje albuma je odgađano. I taman kad je prošla korona i kada smo spremali da izdamo album, izbio je rat u Ukrajini. I već smo imali jedan drugi naslov. I onda, kada smo već treći ili četvrti put odgodili objavu albuma, onda smo rekli ono “Karamba!”, kad je ono čovjek u očaju i posumnja da li će ikada to da se desi i šta će nas još sve snaći. I tako smo taj naslov stavili na album.

Zenitovo maslo

Dolaskom novih generacija čiji mozgovi sve više padaju pod utjecaj svega onog što ne valja u muzici u vremenu kada YT trendingom uglavnom prevladava turbo i kratkotrajno instant smeće, gubi se vremenom i kvalitetan muzički ukus. Srećom, uvijek će biti onih koji vremenom počinju da razumiju šta tekstovi Zabranjenog pušenja i sličnih bendova znače, opisuju i poručuju.

FOTO: ZABRANJENO PUSENJE/SASA MIDZOR SUCIC
FOTO: ZABRANJENO PUSENJE/SASA MIDZOR SUCIC
Atmosfera na nastupima sarajevskog benda uvijek je sjajna

Sejo, ipak, smatra kako će uvijek vladati taj fenomen kako “mladi nikad neće slušati muziku svojih djedova i očeva”.

Oni muziku imaju kao identifikacijsku kartu, nešto što je njihov tajni kod i oni nikad neće slušati muziku koju slušaju stariji. Tako da teško možemo očekivati da mladi ljudi slušaju Azru, Bijelo dugme ili nas… mladi ljudi žele da imaju svoj kod, svoje prepoznatljive kulturološke pravce koje ne dijele sa svojim roditeljima. U ovom trenutku su to trap, narodna muzika… Mladi ne sude muziku po kvaliteti. A sad imamo slučaj i da urbana populacija sluša narodnu muziku, a sve kako bi prkosili roditeljima. Ja prvi nisam slušao muziku svojih roditelja koja je bila kvalitetnija i bolje aranžirana od punk i sirove muzike koju sam slušao ja. I ja sam svojim roditeljima dizao kosu na glavi s onim što sam slušao, prisjetio se Davor.

Jedna pjesma je pronašla posebno mjesto u srcima svih ljubitelja Zabranjenog pušenja. To je “Lijepa Alma”, po mnogima antologijsko ostvarenje koje je grupa radila sa horom Arabeske.

Davor nam je otkrio kako je nastala pjesma koja budi veliku tugu i sjetu u duši svih Bosanca i Hercegovaca koji su proveli ratne godine u svojoj zemlji:

– To je zapravo pjesma o mom bratu koji je bio u ratu na liniji u Azićima i znalo se desiti da ga ne vidimo po 15 dana. A u Sarajevu je imao djevojku koja je strepila da li će se on vratiti kući svaki dan. I sam sam se isto to pitao i mnogo puta zamišljao, stvarao neku projekciju sebi, kako to izgledalo da se ne vrati. Pjesma je bila jedna crna slutnja. Ali na kraju je sve ispalo dobro. Brat je dobro i zdravo. A ona je danas njegova žena i imaju dvoje djece.

Davne 1999. na TV ekranima je osvanuo spot za pjesmu “Pos’o, kuća, birtija” koji se razlikovao po svemu do tada viđenom i u kojem se mogao osjetiti duh legendarnih Nadrealista. U ovom komičnom ostvarenju (kojeg možete pogledati u priloženom YT linku), prikazani su članovi grupe i dodatni glumci kao ljudi u kamenom dobu, a posebno je ostala upečatljiva scena sa “prstom u ofsajdu”, pa se može reći da su Sejo i društvo predvidjeli uvođenje današnjeg VAR-a.

Sučić nam je otkrio kako se uopšte došlo na ideju snimanja takvog spota koji je bio hit na bh. TV ekranima i šire.

U to vrijeme sam studirao historiju i razmišljao sam da su sve relacije i odnosi među ljudima ostali isti još od kamenog doba do danas. Samo se mijenjao način života, tehnologija, prevozna sredstva, kulturološki pravci, načina odijevanja i ostalo… A sve ljudske vrline i mane, od ljubavi preko ismijavanja, maltretiranja slabih, svi ti neki socijalni aspekti, postojali su i u kamenom dobu. Moj prijatelj Zenit Đozić, koji je po profesiji likovni umjetnik i bio je član Nadrealista, ispričao mi je jednom teoriju o tome kako su nastale slike u Altamiri. Bio je neki čovjek koji se nije baš uklapao u to doba mačizma i toljaga, bio je krhak i slab i tukli su ga svi zato što mu se sviđala jedna djevojka. Bio je smotan i nesposoban i upropastio im je lov na bizone. Onda je jednom prilikom prstom sakupio krv sa usta i razmazao je po kamenu i tako shvatio da boja može biti sredstvo izražavanja. Pa je nacrtao bizona. Ja sam onda tu priču malo proširio i ubacio na spot. I ubacio neke svoje fazone i nastalo je to što je nastalo, prisjetio se naš sagovornik.

Kovačiček i Imamović

Iako važi za zakletog navijača Željezničara, Davor u svojim tekstovima nerijetko spominje najvećeg rivala Sarajevo i stadion Koševo. Evo i zašto:

Pa vidi, Sarajevo je klub skromnih mogućnosti. Svi rokeri su Željovci, ja, Tifa, Bregović, Kurtović.. i ako mi ne otpjevamo šta o njima, nema ko drugi, počeo je kroz šalu Sexon, a onda je nastavio:

– Šalu na stranu, vidite, Željin stadion je pušten u funkciju tek tamo neke osamdesete godine. Do tad se igralo na Koševu gdje se navijalo često za Željezničar. I tada su Plavi bili malo ispred Sarajeva po tim nekim trofejima tih nekih godina. I dosta raje na Koševu navija za Želju. Sve se to odrazilo i na tekstove pojedinih pjesama.

FOTO: ZABRANJENO PUSENJE/SASA MIDZOR SUCIC
FOTO: ZABRANJENO PUSENJE/SASA MIDZOR SUCIC

Pročitajte još

Zanimalo nas je da li grupa bira s kim će odraditi neki duet i šta Davor misli o saradnjama s drugim muzičarima?

–  Nikad nismo furali taj fazon da uzmemo neku pjevačicu iz Srbije ili nekog repera iz Slovenije, kako bi bili medijski prisutniji u tim zemljama. Mi tek kada “nanjušimo” da je neka pjesma za duet onda to i radimo. Baš kao što je bila pjesma “Bog vozi Mercedes” kada je gostovala Zdenka Kovačiček gdje ona dolazi kao jedan duh s neba i govori neke svete istine i prosvjetljuje mene kao frustriranog građanina naše zemlje. Odmah sam znao da to mora biti jazz pjevačica. Dosta se danas tih nekih dueta radi na silu. Pjesma “Svjetla Sarajeva” s Damirom Imamovićem je također bila dobar potez. Tu smo željeli da pokupimo taj neki zvuk sakralnog Sarajeva, zvuk džamija, crkvi… da zvonjava i ezani nađu svoje mjesto u pjesmi. Damir je duša grada i glas koji je za mene “frenkfencija Sarajeva”, priča nam Davor.

Za kraj nam je otkrio da li je imao nekog uzora u mladosti koji mu je bio inspiracija da jednog dana nešto napravi u muzici.

Ja sam se izgrađivao i kao čovjek i kao umjetnik kada je bila osamdesetih godina ta neka nova scena vala i panka, Azra od domaćih i The Clash od stranih izvođača, bili moj neki gurui, profesori, škola… oni su me uveli kroz ovaj svijet muzike i izgradili moje muzičke stavove. Dakle nemam mnogo uzora, ali ako su oni pravi onda su dovoljni, zaključio je Davor Sučić za Bosnainfo.

Prihvati notifikacije