“Neću kukati da mi se drugi naslađuju”
“Neću kukati da mi se drugi naslađuju”, kaže 34-godišnja samohrana majka iz Mostara s dvoje djece od 8 i 13 godina. Nakon bračnog brodoloma prije tri godine, svoj život je organizirala vojničkom disciplinom.
“Djeca, iako mala, poslušna su i znaju da imaju svoje obveze dok ja radim. Skromni su i kao da su ranije odrasli nego ostala djeca”, kaže ona za Deutsche Welle.
Na razgovor je pristala uz uslov nenavođenja imena i fotografisanja. S djecom živi kao podstanar, bivši suprug alimentacije neredovno plaća jer nije zaposlen, a ona radi kao prodavačica u trgovačkom centru.
“Pomažu mi roditelji, uskaču kad zatreba bilo kakva pomoć, ali u pukom preživljavanju ne vidim budućnost i sve češće razmišljam o odlasku, pa kad se snađem da ‘povučem’ i njih”, otkriva svoje planove ova mlada samohrana majka.
„Prepuštena je sama sebi”
S kakvim okolnostima se suočavaju samohrane majke u BiH govori Dubravka Mijatović, integrativna psihoterapeutkinja i novinarka, koja je i sama bila samohrana majka troje, sada već odrasle, samostalne djece.
“Sistem ne stoji iza samohrane majke. Ukoliko je nezaposlena, a primorana je izaći iz lošeg odnosa u kojem je bila čuvarica djece i domaćica, ona ogoljena napušta odnos. Prepuštena je sama sebi i na milost svoje porodice. Kažem “milost” jer mnoge porodice ne žele prihvatiti činjenicu da im se kćerka razvodi, što joj dodatno otežava njeno traumatsko iskustvo razvoda i daljnjeg života”, sažima Mijatović u nekoliko riječi težinu tereta života koji nose samohrane majke. No ona dodaje da većina porodica ipak bude pomoć i podrška u ovakvim životnim situacijama.
“Biti samohrana majka je najteži “posao” na svijetu. U toj životnoj misiji te majke povuku teret obaveza koji je predviđen za ženu i muškarca. Suočava se s brojnim poteškoćama, pogotovo ako ima više djece. Mnoge besane noći, izuzetna odgovornost, iscrpljenost, životni izazovi, krize, odrastanje djece, nedostatak vremena za sebe kako bi se odmorila i okrijepila itd. Ali, ipak sam sigurna da je puno više očeva koji nakon razlaza sudjeluju u podizanju djece od onih koji, kad odu, ne žele više ni viđati djecu”, kaže ona.
Ne smatra da su samohrane majke stigmatizirane u društvu i kaže kako je riječ samo o pojedincima. Ali, i država bi mogla učiniti puno više.
“Ne bih rekla da nam je cjelokupno društvo u nerazumijevanju ‘potrebe’ za razvodom, jer niko se ne razvodi jer mu je lijepo, nego jer taj odnos urušava dvoje ljudi i njihovu djecu. Ono što je važno za samohranu majku jest da se okruži toplim ljudima koji će ulijevati podršku. Kad je riječ o državi, svakako bi se trebalo ozbiljno pristupiti ovoj temi kroz zakon koji će dati sigurnost i samohranoj majci i djeci razvedenih roditelja”, kaže ova žena koja je i sama uspješno prošla slične životne “bure”.
Zakon: samohrane majke nisu samohrane majke
Ali porodični zakon u BiH samohranim roditeljima smatra osobe čiji je partner mrtav ili nepoznat, dok razvedene roditelje tako ne prepoznaju. To ujedno znači da mnoge samohrane majke, koje same brinu o svojoj djeci jer bivši supružnici ne plaćaju alimentaciju, i često su pretrpjele porodično nasilje, to u BiH zakonski – nisu.
“U našem besplatnom savjetovalištu samohrane majke su najbrojnije. Većinom su žrtve nasilja u porodici i nakon često mučnog razvoda braka, bivši supružnici nerijetko im se osvećuju preko djece, neplaćanjem alimentacije. Mnogi očevi registrirani su kao nezaposleni, i to koriste kao izgovor za nemogućnost plaćanja alimentacije jer nemaju prihoda”, kaže za DW Abida Pehlić, predsjednica udruženja Novi put.
Pehlić pojašnjava kako zakonske odredbe podrazumijevaju da nezaposlenost nije zapreka za plaćanje alimentacije u Federaciji BiH, jer članak 237. Porodičnog zakona FBiH predviđa da se ta sredstva onda isplaćuju iz proračuna Federacije. Ipak, kako kaže, to se u praksi ne događa.
“To je zaista goruće pitanje za mnoge samohrane majke, pogotovo one koje imaju djecu koja su još uvijek na redovnom školovanju, a naročito za one majke koje su i same nezaposlene”, govori Pehlić.
“Samohrane majke se često osuđuju u zajednici”
Njeno udruženje bavi se pitanjima prevencije trgovine ljudima i rodno utemeljenog nasilja, zlostavljanja djece, dječje pornografije, pedofilije, prepoznavši snažnu vezu između svih negativnih pojava, te jedino u Hercegovini vodi besplatan savjetodavni centar za djecu i žene žrtve svih oblika zlostavljanja te pruža besplatno psiho-socijalnu pomoć.
Dugogodišnje iskustvo, pojašnjava, pokazalo je kako su u pravilu žene te koje su nakon razvoda braka prisiljene s djecom napustiti zajednički dom.
“To je također jedan veliki šok, naročito za djecu. Događa se da žene ili nemaju podršku svoje uže porodice, ili im oni ne mogu pomoći, jer se i sami nalaze u lošoj finansijskoj situaciji, pa su nerijetko u nezavidnoj situaciji”, nabraja Pehlić neke od problema s kojima se susreću samohrane majke.
Tu su i drugi problemi koji možda još više ranjavaju. “Osim materijalnih problema, samohrane majke se često osuđuju u zajednici – da nisu dovoljno učinile u očuvanju porodice, a često se krivica za razvod braka svaljuje na njih. Nisu poželjne ni kao zaposlenice, jer se mnogi poslodavci boje da će izostajati s posla zbog djece, a onda ih, s druge strane, sredina osuđuje jer su nezaposlene. Negativan društveni stav često rezultira društvenom ranjivošću”, nabraja Pehlić beskonačan niz blokada za samohrane majke u bh. društvu.
Glavni sekretar UN-a Antonio Guterres je nedavno, povodom Dana žena, govoreći u New Yorku na raspravi koju je organizovala Komisija za položaj žena (CSW), sa žaljenjem rekao da je ravnopravnost muškaraca i žena u svijetu sve udaljenija i da će se ostvariti “u najboljem slučaju za tristo godina”. Čini se da će za samohrane majke biti potrebna čitava era, piše Deutsche Welle.