Iluzorno je misliti kako u Washingtonu, Berlinu, Parizu i ostalim europskim prijestolnicama polažu nade u to da će tenkovi i novo oružje koje se šalje Ukrajincima biti dovoljna pomoć na frontu te da bi već ovog proljeća došlo do pomicanja linije te preuzimanju područja koja su zauzeli Rusi.
Tim bi se idealnim scnarijem, piše list, stvorila takva prednost na bojišnici koja bi gurnula Vladimira Putina u mirovne pregovore te bi Ukrajinci vratili područja koja su zauzeli od invazije u februaru prošle godine. Nadaju se na Zapadu kako bi takvi mirovni pregovori izazvali i pad Vladimira Putina, odnosno pad podrške i bijes u vlastitom narodu.
Macron insistira na brzom rješenju
To bi, za Ukrajinu, bio briljantan scenarij, ali je – malo vjerovatan. U planu za završetak sukoba gledaju se ipak – kratkoročni ciljevi. Dakako, jedan je teška borba i novo oružje sa Zapada kojima bi se agresor zadržao u istočnoj Ukrajini te protuofenzive s vremena vrijeme. Sukobljene strane, ipak, čeka rat iscrpljivanja, sve dok jedna strana ne bude toliko poražena ili iscrpljena da mora odustati od krajnjeg cilja.
Time bi se rat produžio na godine koje slijede, a ne na mjesece. Nije jasno ni što bi se dogodilo s Vladimirom Putinom u slučaju da Ukrajina pobijedi, navode autori analize trenutne situacije.
WSJ piše kako se zapadni čelnici slažu da Ukrajini treba dati još veću pomoć za zaustavljanje budućih ruskih napada, ili kao dio NATO-a ili svojevrsnim paktom. Neki žele vidjeti rusku vojsku potpuno izbačenu iz stroja, a drugi poput francuskog predsjednik Emmanuela Macrona oprezni su, ne žele potpuno ponižavati Rusiju te žele Ukrajini ponuditi sigurnosna jamstva na koje bi i Rusi podnijeli.
Macron inzistira na brzom rješenju te traži od Ukrajine da s Kremljom već ove godine pregovora nakon što je uspješno izvela protuofenzive. U Parizu smatraju i kako Ukrajina na bojnom polju nema mogućnost brze pobjede te da je teško da će se mijenjati režim u Moskvi, pa su pregovori prvo rješenje.
Autori analize, Paul Becket iz Washingtona i Laurence Norman iz Bruxellesa pišu kako je prepreka u završetku rata i to što i jedan i drugi, i Volodimir Zelenski i Vladimir Putin, u toj egzistencijalnoj borbi za budućnost svojih zemalja, smatraju kako obojica mogu pobijediti. Prilog u tome ide i činjenica kako niti jedna strana dosad nije izrazila interes čak ni razmatrati mirovne promjene, a pitanje je kada će se to uopće dogoditi. Putin najvjerovatnije smatra kako mu vrijeme ide u prilog, te produženje rata koje bi uključivalo stanke u borbama mogu biti njegov najbolji put da osigura ruske strateške interese u Ukrajini, pa takva situacija može biti godinama – kazala je u američkom Senatu Avril Haines, čelnica obavještajne službe
Jasno je kako Rusi imaju veliki broj ljudi koje mogu poslati na front pa im se ne žuri s pregovorima, a postoji i još jedna činjenica koja im ide u prilog da produže rat, a to su predsjednički izbori u SAD-u krajem 2024. godine. Prema anketama na njima vodi – Donald Trump, a ruski čelnik se nada kako bi promjenom u Bijeloj kući, možda Kijev dobivao manju podršku.
List piše i kako sankcije sa Zapada nisu učinile ono što su trebale, te da ruska ekonomija nije pala na koljena, pogotovo zbog kineske potpore, te prodaje nafte Indiji i drugima. – Rusija i dalje može stabilizirati svoj proračun. I to nas brine. Teško je, Rusima ide bolje nego što smo se nadali nakon uvođenja sankcija – izjavio je prvi diplomat Litve, ministar Gabrielius Landsbergis.
SAD nikada neće dopustiti da Ukrajina padne
U prilog Putinovom strpljenju može ići i još jedna činjenica, a to je nedavni posjet kineskog predsjednika Xi Jinpinga. List navodi i kako je čekanje bilo uspješno za Ruse kada su bili u Gruziji, zauzimali Krim ili intervenirali u Siriji.
U analizi navode kako će čelnici iz Kijeva na kraju odlučiti kako će rat završiti. – SAD nikada neće dopustiti da Ukrajina padne. Sjetite se posjeta Joea Bidena Kijevu. Zabrinut sam više za zapadnoeuropske partnere i prijatelje jer nisu dovoljno strpljivi – kazao je poljski premijer Mateusz Morawiecki. Ukrajinci su, koliko znamo, čvrsti u tome da dok se ne obnovi integritet čitave Ukrajine, prekida borbe neće biti. Ipak, teško je vjerovati da i uz oružje koje dobivaju sa Zapada mogu stvoriti prevagu na bojišnici te za zelenim stolom biti u poziciji tražiti povrat svih područja. Na početku rata obrana im je bila olakšana i jer su Rusi ratovali na nepoznatom terenu, linije opskrbe bile su u kolapsu, a moral ruskih vojnika vrlo nizak.
WSJ piše kako će borba za Donbas biti najteža. Krvoproliće u Bahmutu, u kojem su obje strane pretrpjele strašne gubitke za male teritorijalne dobitke vjerovatno će biti preslika onoga kako će rat u budućnosti izgledati. I tu je pitanje naoružanja. S Otoka i iz Poljske tražili su slanje snažnijeg oružja, Britanci bi slali oružje većeg dometa, a Poljaci mlazne brojne avione. Preko Velike Bare su oprezniji, jer boje se nuklearnog naoružanja koje ima Vladimir Putin pa Ukrajincima nisu slali raketne sustave većeg dometa kao što su MGM-140 ili ATACMS, a čak i one koje su slali, poput raketnih bacača Himars, bili su modificirani kako bi domet bio ograničen… Time Ukrajinci u ratu nemaju prednost u oružju. Autori analize navode kako bi se i time moglo natjerati Zelenskog da pristane na pregovore ako će mu se usporiti isporuka oružja. U strahu su i da bi u pregovorima dopuštanje Vladimiru Putinu da zadrži osvojene teritorije, bilo fatalno za Zelenskog.
merički narod prema anketama smatraju kako je 97 posto šanse da će Ukrajinci pobijediti, a njih 74 posto smatra kako će Ukrajinci zadržati sav teritorij koji su imali od 1991. godine. Svi s kojima razgovaram širom svijeta, vjeruju da je ovo temeljna borba za vrijednosti u koje vjerujemo u demokraciji, vladavini prva, teritorijalnom integritetu i o slobodi – rekao je britanski premijer Rishi Sunak. – Mirovni proces nije teško osmisliti, već je puno teže pronaći tačku u kojoj to postaje realna opcija – kažu evropske diplomate.
Na Zapadu s podrškom Ukrajini drže neizvjestan kurs, ali ga namjeravaju držati jer su svjesni da bi i Kinezi u nekom trenutku mogli krenuti preuzimati kontrolu nad Tajvanom. Američke obavještajne službe doznale su i kako Kinezi pripremaju vojsku da bude spremna za invaziju u sljedećih nekoliko godina, a razmišlja se da se počne naoružavati Tajvan te da se i same zapadne zemlje počnu jače naoružavati ne bi li se Kinezi odvratili od ambicija, odnosno da sve strane – počnu još više “pumpati mišiće”.
Analizu završavaju time da i Rusi i Kinezi smatraju kako je povijest na njihovoj strani, da budućnost ide njima u prilog, oslanjajući se na činjenicu da je globalna financijska kriza, te da je SAD sila koja je u padu. I sad, da podrška SAD-a Ukrajini još više oslabi, Kinezima bi to bila poruka da su – u pravu, a to bi bila katastrofa…