IT

Revolucija iz džepa: Mobiteli promijenili način snimanja serija i filmova

Stalni napredak tehnologije, te smanjivanje procesora i memorijskih čipova omogućilo je da se danas video zapisi visokog kvaliteta mogu snimiti i smartfonima, te i odmah obraditi raznim aplikacijama.

FOTO: UNSPLAH
FOTO: UNSPLAH

Kada se u igru uključe i novi procesori za stone računare i laptopove, za relativno malo novca se može dobiti kompletan sistem za obradu video snimaka i filmova, kako u visokoj (Full HD), tako i u 4K ili čak 8K (ultra high definition) rezoluciji.

Prava video revolucija je zapravo počela razvojem mreža za brzi internet, kako onih kablovskih (ADSL i optičkih), tako i onih bežičnih u vidu 3G, 4G kao i najnovijeg 5G mobilnog standarda. Pre širokog usvajanja brzog pristupa internetu, video zapisi su morali biti distribuirani na fizičkim medijima, u to vreme najčešće na CD ili DVD diskovima. Lansiranjem servisa YouTube 2005. godine, a kasnije i drugih sličnih online servisa, poput Vimeo i Daily Motion, omogućili su korisnicima širom sveta da svoje kratke (ili one duže) video snimke besplatno postave na internet.

Do tada je ovaj proces zahtevao posedovanje svog sopstvenog web sajta, sa opcijom za hosting video sadržaja, koja je obično bila i veoma skupa. Odjednom, svako je mogao da postavi svoj video na internet bez ikakvih troškova, a sa rastom popularnosti društvenih mreža i da linkove ka ovim video servisima podeli sa svojim prijateljima. Ubrzo su i Facebook i Instagram uvideli popularnost video sadržaja kod korisnika, te omogućili postavljanje snimaka direktno na svoje stranice.

Danas veoma popularne društvene mreže „nove generacije“ TikTok i Snapchat su ceo svoj sadržaj i koncepciju bazirali upravo oko kratkih video snimaka, a njihovi algoritmi se u pozadini trude da korisnicima ponude video zapise koji bi ih potencijalno zainteresovali. Ovakav koncept se pokazao izuzetno zanimljivim, pogotovo mlađim korisnicima, pa je TikTok danas najbrže rastuća društvena mreža u svetu, sa više od 1,4 milijarde korisnika, piše Aljazeera.

Velike tehnološke kompanije su još krajem devedesetih eksperimentisale sa video uslugama na tadašnjem internetu i unutar svojih operativnih sistema. Kompanija Microsoft je 1999. godine predstavila podršku za video streaming unutar svog programa Windows Media Player 6.4. Ipak, servis nije bio masovno prihvaćen zbog .asf vrste fajlova koji nisu bili kompatibilni sa tadašnjim digitalnim video kamerama (koje su snimale na DV video kasete). Iste godine je i kompanija Apple predstavila svoje viđenje online videa predstavivši svoj softver QuickTime 4. Dvije godine kasnije, online video će konačno masovnije biti prihvaćen uvođenjem „adaptive bit rate“ tehnologije koja je omogućila da i korisnici sa sporijim internet vezama takođe gledaju video na internetu (ali u nešto nižoj rezoluciji).

Tehnologija je dalje unapređena uvođenjem VP6 standarda (poznatog i kao TrueMotion i Video Over Data), koji je poboljšao kvalitet video snimaka na SD rezoluciju (rezolucija tadašnjih TV programa). Nakon pojave YouTubea, i proizvođači video opreme su brzo napustili dotadašnje video formate koji su koristili traku (Digital 8, miniDV), i počeli da proizvode kamere koje su koristile memorijske kartice ili ugrađene hard-diskove za skladištenje video snimaka. Ovakvi snimci bi se dalje veoma lako putem USB ili FireWire podatkovne veze prebacivali u računar za dalju obradu i montažu. Tada novi operativni sistem Windows XP je takođe imao i ugrađeni softver za obradu video snimaka – Windows Movie Maker, dok je na Apple računarima sličan softver bio nazvan iMovie.

Filmska industrija je pojavom smartfona, poput modela iPhone kompanije Apple, te mobilnih uređaja sa Android operativnim sistemom pronašla i novi način da prezentuje filmove i serije bez „biznisa u sredini“ (midside bussines), kao što su specijalizovani TV kanali, bioskopi ili DVD i BluRay diskovi. Tako su nastali i servisi kako što je Netflix, Disney Plus, HBO Go, Hulu i slični, a koji imaju i svoje sopstvene producentske kuće i studije za snimanje filmova.

Sveprisutnost društvenih mreža i ogromna popularnost YouTubea znači i da korisnici često žele da događaje snime svojim smartfonima. Prvih godina su smartfoni uglavnom snimali u HD (720p) ili Full HD (1080p) rezoluciji, ali je kvalitet snimaka dosta kaskao za video kamerama ili DSLR aparatima.

Kompanija Apple je predstavljanjem svog iPhone 7 smartfona posebnu pažnju posvetila kvalitetu video zapisa i fotografija, te stabilizaciji snimka i uklanjanju potresa tokom snimanja (in-device stabilisation). Takođe, svi noviji iPhone modeli snimaju u 4K rezoluciji i tzv. filmskom (cinema) modu. Poslednji model 14 Pro je uveo „Action Mode“, sistem koji „ispravlja“ snimak i uklanja greške snimatelja, slično akcionim kamerama namenjenim sportskim snimanjima. Takođe, moguće je video snimati i u HDR modu (High Dynamic Range, visoka dinamika boja) i posebnom „Dolby Vision“ formatu boja, veoma sličnom filmskom izgledu.

Apple je takođe pre nekoliko godina predstavio sopstveni „Pro RAW“ format, koji putem posebnog procesora obrađuje podatke sa kamere i kasnije omogućuje daleko detaljnije podešavanje ekspozicije, boje i kontrasta. Sa druge strane, svi noviji Android smartfoni kompanija Samsung, Xiaomi, OnePlus ili Sony imaju podršku za snimanje u ultravisokoj rezoluciji 8K, te svoje softvere za uklanjanje potresa i stabilizaciju snimaka. Kompanija Sony je pre izvesnog vremena predstavila i prvi „profesionalni filmski smartfon“, nazvan „Xperia Pro-1“, koji poseduje senzor kamere sličan onima u profesionalnim video kamerama i fotoaparatima, te posebnu aplikaciju za snimanje preuzetu sa njihovih „Alpha Cinema Line“ kamera.

I mnogi igrani filmovi poslednjih godina snimljeni su u celosti smartfonima, uglavnom iPhoneom. Unsane, Tangerine, Detour, Romance in NYC, The Editor i 9 Rides su samo neka od filmskih ostvarenja kod kojih nisu korišćene filmske kamere već smartfon.

Reditelj Steven Soderbergh je jedan od najvećih zagovornika snimanja filmova smartfonom, te je nakon filma Unsane i svoj sledeći film High Flying Bird takođe snimio smartfonom.

I brojne kompanije su takođe primetili ovaj trend, te tako nude razne dodatke koji omogućuju da se telefon lakše pretvori u „pravu“ filmsku kameru. Kineske kompanije DJI i Zhiyun nude čitav niz „gimbala“, uređaja koji stabilizuju telefon prilikom snimanja, dok kompanija Moment nudi široki spektar objektiva za smartfone, koji dodatno daju utisak „filmskog snimka“.

Širom sveta već postoji nekoliko filmskih festivala isključivo posvećenih ostvarenjima snimljenim smartfonima, a najpoznatiji je onaj u Singapuru.

Igrani film 9 Rides je bio nominovan za nagradu Oscar, a u celini je bio snimljen (danas zastarelim) iPhone 6 smartfonom. Iako mu je izmakao Oscar, dobio je dve nagrade – na festivalu na Bahamima i američku filmsku nagradu BronzeLens.

Prihvati notifikacije