U to vrijeme čitao sam novine željezničara i navijao za Željezničar. Knjiga reda vožnje JNŽ je bila sa detaljnim popisom svih putničkih vozova. Sve je bilo u minutu. Znali smo kako stići na svaku destinaciju od Jasenica do Đevđelije. Naravno, imao sam i režijsku kartu plus onu đačku P 11. Sve se znalo.
Znao se red. Bilo je i “kašnjenja vozila”. I šta bi? Ušli smo u strašni nered.
Nikakvog reda u državi. Poslije izbora kao da nije bilo izbora. Stalne blokade. I tome dođe kraj. Došao čovjek iz zemlje gdje vlada red. I jednostavno propisao. Zna se kako se “kupuje karta” . Zna se kada “polazi voz”. Zna se kada “stižu prednji, a kada zadnji vagoni”. Sve poredano.
Džabe ako imaš kartu, a kasniš. Voz ide. Malo hukće i klapara, ali ide. Skretnice i kočnice ispravne. Otpravnici i vozovođe poredani i odgovorni. Sve u svemu izgleda da na nešto liči. Ono sa džeparenjem glasova u vrijeme izbora je stvar mentaliteta. Varalice i hlopovi se kod nas slave.
To mu dođe kao nacionalni sport. Šta je ukraden glas u odnosu na milijarde ukradenih eura. I tome će doći kraj. Očito smo dobili nekoga ko poštuje red vožnje. Sve ide po redu vožnje Visokog predstavnika. Valjda naučimo i sami. Nema reda bez Visokog predstavnika.