Bivajući pravim delinkventom koji je nerijetko krao filmove i knjige koje su ga zaintrigirale, već s 15 godina ispisao se iz škole. Svoje 20-e proveo je radeći mnoštvo različitih poslova u Los Angelesu od kojih je većina njih bila u filmskom okruženju poput kina i videoteka. Ovo vrijeme koje je prethodilo njegovoj slavi kakvu ni on sam nije mogao naslutiti iskoristio je gledajući sve one filmove kojih se mogao dočepati. Silno gledanje i američkih i stranih filmova obogatilo ga je ogromnim znanjem koje mu je kasnije omogućilo odlično snalaženje iza kamere. To znanje poslužilo mu je kao zamjena za školu jer ni u jednom trenutku nije pohađao filmsku školu za režisere.
Jedan od njegovih prvih scenarija za koji je bio plaćen bio je za film From Dusk till Dawn u ranim 1990-ima, iako je sam film izašao 1996. U međuvremenu, uz pomoć financiranja moćnijih hollywoodskih ljudi koje je upoznao na zabavama te uz malo svoje ušteđevine, 1992. izašao je njegov prvi film, Reservoir Dogs, koji je režirao, napisao i odglumio u njemu jednu sporednu ulogu. Iako je bio niskobudžetni i nije imao ni jednog slavnog glumca u svojem sastavu, doživio je velik uspjeh neposredno nakon izlaska. Žanr je kriminalistički triler koji sadržava mnogo neo-noir karakteristika te je prepun crnog humora, nasilja i sarkazma. Taj je stil postao karakterističan za samog režisera te ga do dan-danas čini toliko prepoznatljivim u filmskoj industriji.
Njegov sljedeći hit dolazi već dvije godine kasnije. Pulp Fiction, kod nas preveden kao Pakleni Šund, ostaje preko dvadeset godina prema mnogim kritičarima najkvalitetniji Tarantinov film te se konstantno pojavljuje na vrhu liste najboljih filmova svih vremena. Ujedno je i jedan od najposebnijih filmova svih vremena čiju je naročitu kvalitetu gotovo nemoguće ponoviti. Pulp Fiction jest umijeće slike i zvuka koje prati nelinearnu radnju djelomično povezanih događaja koji ne teže nikakvoj savršenoj priči s jasnim početkom i krajem, već služe samoj estetici projektiranoj na ekranu.
U 2000-im Tarantino nastavlja sa svojim svojstvenim stilom, samo što sada na raspolaganju ima puno bolju produkciju i financijska sredstva zahvaljujući uspjehu 1990-ih godina. 2003. i 2004. izlazi dvodijelni film Kill Bill. Ovdje Tarantino pridodaje nešto više pažnje narativu filma, ali se i dalje ne srami dotjeranosti nasilja koje prema mnogima ovdje dostiže vrhunac. Od tada pa do danas radnju svojih filmova uglavnom stavlja u prošlost. Njegovu opsesiju vesternima pokazuje u filmovima Django Unchained iz 2012. i s The Hateful Eight iz 2015. te također 2009. izbacuje Inglourious Basterds s tematikom drugog svjetskog rata. U ovim filmovima surađivao je s mnogim čuvenim glumcima poput Brada Pitta, Leonarda DiCaprija, Samuela L. Jacksona, Jamieja Foxxa te je često za sebe rezervisao sporednu ulogu.
Tarantino je dugo tvrdio da će snimiti ograničen broj filmova, rekavši da želi režirati 10 filmova ili otići u penziju do svoje 60. godine. Scenarist i režiser snimio je devet (ako dva filma Kill Bill računamo kao jedan).
‘The Movie Critic’ (‘Filmski kritičar’) naziv je scenarija koji je Quentin Tarantino napisao i koji se sprema režirati ove jeseni, tvrde izvori. Podaci se čuvaju u kovčegu, ali izvori opisuju da je priča smještena u Los Angeles kasnih 1970-ih, a u središtu je glavna ženska uloga.
Moguće je da se priča fokusira na Pauline Kael, jednu od najuticajnijih filmskih kritičarki svih vremena. Kael, koja je umrla 2001. godine, nije bila samo kritičarka, nego i esejist i romanopisac. Bila je poznata po svojim žestokim svađama s urednicima, ali i filmašima. U kasnim 1970-ima je Kael vrlo kratko radila kao konzultantica za Paramountu, a poziciju je prihvatila na zahtjev glumca Warrena Beattyja. Čini se da se vrijeme tog Paramountovog posla poklapa s mjestom radnje scenarija – a poznato je da Tarantino duboko poštuje Kael, što čini izglede da ona bude tema filma vrlo vjerojatnijim.