“Neznalice, prve žrtve svojih poganih gospodara, ponavljaju ono što im je utrpano u praznu glavu. Kako takvome imbecilu dokazivati da su od njeg napravili punjenu papriku ? U srednjem vijeku, u Vatikanu, kod Pape, obavezno je sjedio prevodilac “za bosanski jezik”. Ne ilirski, ne slavjanski, ne rvatski, ne srpski nego baš BOSANSKI. Isti takvi službenici postojali su na sudovima gdje su se rješavali trgovački sporovi, u Mlecima, Đenovi. Sudski prevodilac za bosanski jezik ! Nikako drukčije nego tako. Bosanski jezik. Pa ti krepaj od mržnje, punjena papriko”.
Sidran se i 2016. godine u sklopu matineje u Kamernom teatru 55 osvrnuo i na korištenje različitih oblika jezika u Bosni i Hercegovini.
“Mi u Bosni smo djeca jednog jezika i ne trebamo se odreći niti jednog oblika riječi pa čak ni u morfološkom smislu. U ova četiri jezika 0,1 posto je uzajamnog nerazumijevanja, ali svaki narod ima neosporno pravo da jezik naziva svojim imenom”, stav je Sidrana.
Smatra i da problemi s jezikom nastaju onda kada on postaje politička kategorija, ističući da “političari koriste jezik kao dio svoje borbe, a njihov cilj je udaljiti, ne približiti narode”.
Zato je to stvar politike koja je vođena mahnitim razlozima – zaključio je Sidran.